Treći po redu SHIP, glazbeni showcase festival u Šibeniku otvorio je u petak svoja vrata, time je započeo najveći hrvatski festival predstavljanja novih i potentnih glazbenih imena pred stranim delegatima, kao i obrnuti proces, tj. upoznavanje domaće publike i glazbenih profesionalaca s nadolazećim mladim stranim imenima.
Nakon govora šibenskog gradonačelnika Željka Burića u Kući Arsen u kasnim popodnevnim satima, pozornicu je preuzeo sastav Nemeček, koji je time započeo novu etapu europske turneje i koja će ih ovog puta odvesti i do Praga i Luksemburga. SHIP je pak ušao u svoju treću plovidbu uz zvuke naše trenutno najkvalitetnije kraut / psihodelične priče, tj. sastava koji je prošle godine ujedno bio i prvi hrvatski bend koji je dobio Nagradu Milana Mladenovića i time se u kratkom roku pozicionirao i u regiji.
Taj trio kojeg čine Vedran Živković, Borna Maksan i Leo Beslać oduševio je i sve okupljene u punoj dvorani Arsen kojom je protutnjao kako to spomenuti i inače već rade, no ovog puta sofisticiranije i puno bliže originalnom zvuku i tempu snimljenima na albumima „Prokletije I i II“. Obzirom na sjedeći karakter dvorane Arsen, time je i ugođaj na neki način bio pogođen, iako Nemeček nisu bend sjedećeg karaktera.
Između Arsena i tvrđave sv. Mihovil na kojoj se već tradicionalno odvija glavni glazbeni program festivala trebalo je nešto i pojesti, zbog čega smo došli na sam kraj nastupa riječkih The Siids koji su u međuvremenu iz electrodua prerasli u bend, taman za vidjeti da se okupio i sasvim solidan broj publike na Hull pozornici smještenoj ispod tribina (koja je tijekom prošlog prilično kišnog izdanja imala ulogu i one glavne pozornice u jednom trenutku).
Deck, odnosno glavnu open air pozornicu na sv. Mihovilu otvorio je Ivan Grobenski u pratnji četveročlanog bend, a posebno iznenađenje kasnije bilo je gostovanje Vojkana Jocića, saksofonista grupe Chui. Eh sad, jest da je Ivan Grobenski „ovog portala list“, no nitko ni u primislima, od okupljenih, što publike, što stranih delegata, nije mogao znati što ih očekuje.
Epilog je da su nizozemski delegati bili potpuno oduševljeni, da su njihove kolege iz Azarbejdžana koje su jako temeljito pristupili svom načinu ocjenjivanja svih izvođače u nekoliko ocjenjivačkih kategorija Grobenskom te večeri dali najviše ocjene i već ga tijekom nastupa preko njegovog diskografa Intek Musica bukirali za njihov festival u Azarbejdžanu, kao što je iste večeri ugovoren i mađarski angažman. Sve unutar samog nastupa!
Na koncertu se zateklo i nekoliko Njujorčana koji su rekli da dugo tako nešto nisu vidjeli i čuli ni na matičnom terenu. Bio je to prvi pravi hype SHIP-a, već na samom početku. Jednostavno su svi govorili o tipu u roza kožnom mantilu.
Što se pak samog nastupa tiče, meni je bio ugođaj kao da sam u tim trenucima nekim slučajem na Hollywood Bowlu gdje gledam neku fantastičnu američku zvijezdu. Grobenski je od svoja dva albuma „Apocalipstick“ i „Kink“ složio izuzetno efektnu i moćnu koncertu priču u kojoj kao poseban domet treba istaknuti upravo pjesme s „Kink“ albuma koje su originalno rađene u zvučnoj sferi bez učešća benda, da bi potom naknadno dobile bendovski štih, tj. jedan potpuno novi originalni zvuk.
Bilo je još nekoliko koincidencijskih faktora povoljnih za Grobenskog te večeri; nakon kiše koja se ispadala prethodnog dana, vremenski uvjeti i temperatura bili su idealni, nitko o njemu ranije nije pričao kao o nekom export ready favoritu jer nije ni struka njega nešto bogznašto slušala, bio je apsolutno avangardno svjetski u zvuku i pristupu, potpuno iznenađenje i osvježenje. Nadalje; čak je i pjesma „Gun“ dobila novu konotaciju tog 11. rujna koji je ove godine unio nemir u američko društvo podsjećajući na onaj kobni 11. rujan od prije četvrt stoljeća. I dakako, Vojkan Jocić kao gost katarzične završnice okrunjene unisonim hukom saksofona – što je glazbeno slavlje samo po sebi – događaj unutar događaja – uz onaj moment ogromnog broda koji trubi svemu ispred sebe da mu se makne s puta. SHIPovska priča u svakom pogledu.
Ništa nije moglo nadmašiti taj koncert u ostatku večeri. U drugi plan je pao i mađarski instrumentalni post rock trio Makrohang, koji je nastupio potom na Hullu. Mađari su bili fantastični, skoro pa bih „bogohulno“ mogao izaći s ishitrenim zaključkom da mi ni skorašnji zagrebački koncert Mogwaija nije toliko napet nakon tog stvarno maštovitog i svirački do savršenstva napucanog trija, ali, opet, počeli su odmah nakon Grobenskog o kojem su svi dijelili ushićene dojmove.
Nakon mađarskog, na red je došao nizozemski instrumentalni trio Cocobolo koji sebe smješta u „modern vintage“ domenu, koliko god to kontrastno zvučalo, dok je na pozornici to još jedan u nizu sastava inspiriranih onime što radi Khruangbin, ali manje uzbudljivo od Khruangbina. Biti manje uzbudljiv od Khruangbina je ona nevidljiva crta iza koje takvi manje uzbudljivi bendovi mogu zvučati kao dostatni za svirku u primjerice ribljem restoranu. Nažalost su mi takvi bili i Cocobolo; premalo svoji, utopljeni u sigurne i izraubane obrasce, te sa svirački pretvrdim bubnjarem za takvu vrstu glazbe i koji je uz to još imao i potpuno nepotrebni bubnjarski solo. Kolega Podrug i ja smo se složiti; Netherlands – 6 points.
Zadnji sastav na Hulluu bila su zagrebačka Djeca!, ovog puta u potpunosti opet kao drum & guitar duo, s čime su se opet vratili na početnu koncepciju nakon što su par godina nastupali kao kvartet s prijateljima iz grupe Pocket Palma. Iskreno, ne znam što uopće napraviti u tom „Disciplina kičme modusu“ kako bi to jače došlo do nekog većeg izražaja i kako bi se Djeca! lakše etablirala kod publike.
S etabliranjem nemaju problema njihove kolege iz zagrebačkog benda Ki-Klop od kojih se može učiti kako i na koji način uspješno puniti klubove i oduševljavati nove generacije publike. Njihov nastup na Decku zasigurno je nosio neslužbeni epitet „najiščekivanijeg“ te večeri na Mihovilu obzirom na oduševljene reakcije, iako nismo ostali do kraja. Krenuli smo se spuštati do Azimuta kako bi uhvatili punu „rjeđu koncertnu vrstu“, grupu VLADIMIR koju su osnovali Vladimir Mićković i Adis Sirbubalo i koja je uronjena u sefardski etno izričaj od Španjolske do Balkana.
Isprva poluprazan Azimut bio je pak adut za Mićkovićev androgini glas i glazbu „iz davnina“ koja bi se lako mogla zamisliti i kao soundtrack Corto Maltese stripa da stripovi kojim slučajem imaju soundtrack. Mićković je sefardske pjesme Bosne i Hercegovine stare po nekoliko stotina godina uobičavao tankoćutno na španjolskom jeziku, dok je sastav baštinio također neke davne zvuke stvarajući ugođaj da ste negdje u nekom intimnom andaluzijskom prostoru gdje sjetni glas pjevača otvara prostor za tugu, utjehu i osobnu kontemplaciju.
Kad je Azimut pred kraj nastupa grupe VLADIMIR ispunila publika koja se „slila“ s Mihovila bio je to jedan sasvim drugi ambijent. Taman da se stvore uvjeti za energetsku i adrenalinsku priču Beograđanke Zhive (koju ne treba miješati sa Živom, tj. glazbenim aliasom koji je uzela Lucija Ivšić, pjevačica i gitaristica nekadašnje vinkovačke grupe Punčke), da bi prvu večer SHIPa okončao bečki sastav Lucy Dreams u duhu vremena galopirajuće umjetne inteligencije – uz dva muška člana i njihovu viziju umjetno stvorene treće članice Lucy koja ih nadahnjuje svojim (ne)postojanjem ili pak smještenosti u staklenu kuglu ispunjenu elektricitetom i u žanru kojeg su prozvali SonicWaveArtPop.
Hoće li SonicWaveArtPop biti jaki budući trend? Teško je reći, ali što se tiče trećeg izdanja SHIP-a prva večer je i ispred Azimuta u te kasne sate bila u znaku oduševljenja likom u roza kožnom mantilu.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
