The Lemonheads su umrli dvaput u Vintage Industrialu. Prvi put 3. svibnja 2022. godine, a drugi put jučer.

Ne, nisam bio. Niti je ovo report. Mogao sam biti, ali nakon prošlog puta, tj. koncerta grupe The Lemonheads na istoj toj pozornici Vintage Industriala 2022. godine zarekao sam se sam sebi da ne mislim trošiti vrijeme na koncerte onih koji su odlučili više ne postojati, ali se i dalje vucaraju po pozornicama jer valjda od nečega trebaju platiti režije.
Dakle, Lemonheadsi, tj. Evan Dando bili su završena priča i prije tri godine kad je kak’ti sve bilo u znaku albuma „It’s A Shame About Ray“ i kad je sve započelo padom Dandovog bubnjara na opremu prijašnjeg izvođača u Vintage Industrialu.

„Niti se mogao sastaviti s bendom, niti bend s njim. Ispadale su mu trzalice usred pjesama, nivo glasnoće gitare nikako nije mogao izbalansirati, a pjevao je kao da je imao kojim slučajem nedavno operaciju zuba – rijetko viđen spoj nemoći i bezvoljnosti. (…) Dando se trudio smetati i svojim posebnim odnosom prema gitarskim solima. To nisu čak ni bila sola, već pravi mali pankerski performansi izrugivanja tom improvizacijskom običaju koji je rock preuzeo od bluesa i jazza. Dakle, ili performans ili potpuna neuvježbanost za sola od strane Danda, krajnji efekt bio je isti“, napisao sam tada u koncertnom reportu.
I tada je Dando bio ljut na zvuk iz monitora pa je dio koncerta nastupao iskopčan, tj. više je „My Drug Buddy“ pjevala ožalošćena publika.

Meni nikad nije problem uočiti na pozornici one koji su jednostavno ušli u fazu da preziru koncerte. Nema ih puno, ali Evan Dando mi se urezao u sjećanje kao jedan od njih. Karakteristika te faze je da nema povratka. Gušt se više nikad ne vraća, dok prijezir postaje sve veći. Obzirom da je Dando ujedno ostao jedini „Limun“ iz nekadašnjih Lemonheadsa to je povlačilo sa sobom zaključak da se i to ime prekriži.
Uz sve, svega dva dana nakon tog užasnog koncerta u Vintage industrialu, Dando je javno izvrijeđao bend Jawbreaker koji je Lemonheadse otpustio sa svoje turneje na kojoj su im trebali biti predgrupa i to bez navođenja razloga.
„Samo želim da bilo tko i svi znaju da su Jawbreaker pičke. Činjenica; nije moje mišljenje.” Ili bolje rečeno, oni nisu Bruce Springsteen alternativnog rocka kako se pretvaraju. Potući ću se s njima bilo kada”, napisao je tog 5. svibnja Dando na svom profilu na društvenim mrežama.

Koliko vidim po reportima kolega s drugih medija, uzaludno je bilo jučerašnje ponovno okupljanje publike u Vintage Industrialu, ovog puta po egidom slavlja albuma „Come On Feel the Lemonheads“ iz 1993. godine, jer je Dandov prijezir prema koncertima eruptirao ni pola sata od početka.
Glazbeno nije pružio ništa, bacao je instrumente po pozornici, doveo sve do faze incidenta s članovima vlastitog benda na pozornici i potom se demonstrativno pokupio, kao što je zasigurno pokupio i honorar obzirom da se (kako to obično stoji u ugovorima kao uvjet isplate) bend pojavio na pozornici.
Iskreno mi je najviše žao fanova. Meni bi odlazak na druge karmine jednog nekada uistinu dobrog indie benda bilo preveliko mentalno opterećenje jer je Dando odavno trebao gitaru okačiti na klin.