Brzina kojom se smrt demokracije odvija u drugom Trumpovom mandatu doslovno je neviđena.
Metak koji je ubio Charlieja Kirka uzeo je više od života jednog online širitelja mržnje, seksizma i rasne netrpeljivosti. Premda je politička inklinacija njegovog ubojice, 22-godišnjeg Tylera Robinsona potpuno nejasna, kako je često slučaj s mladićima njegovih godina, s obje strane ideološkog spektra uslijedile su optužbe da pripada onima drugima, a bez ikakvog dokaza administracija predsjednika Donalda Trumpa odlučila je za atentat optužiti radikalnu ljevicu i krenuti u križarski rat protiv svojih neistomišljenika.
Metak koji je ubio Charlieja Kirka poslužio je Trumpu isto kao što je Adolfu Hitleru poslužila šibica koja je zapalila Reichstag. Reagirao je tako da je radikalnu skupinu poznatu kao Antifa proglasio nezakonitom. Na stranu to što je ironično da je antifašizam protuzakonit u zemlji koja je odigrala odlučujuću ulogu u porazu fašističke ideologije, problem je u tome što ne postoji neka službena krovna organizacija koja se naziva Antifa, pa se tako taj pojam može primijeniti na bilo koga tko se smatra antifašistom. Drugim riječima, protuzakonito je sve ono što vlast odluči da pripada organizaciji koja ne postoji, odnosno otvorena je sezona lova na bilo koga tko se iz ovog ili onog razloga vladajućima ne sviđa.
Još i prije nego je ispaljen hitac u Kirka, otkazana je emisija Stephena Colberta, komičara koji je bio jedan od najoštrijih kritičara predsjednika, a odmah nakon njega Disney je nakon različitih pritisaka ukinuo i show Jimmyja Kimmela. Povod za to bio je komentar voditelja da je „MAGA banda očajnički pokušavala okarakterizirati klinca koji je ubio Charlieja Kirka kao bilo što drugo osim kao jednog od njih samih i činila je sve što je mogla kako bi na taj način osvojila političke bodove.“
Disneyjev je potez u skladu sa svim onima prije od sveučilišta do pravnih tvrtki koje nisu imale hrabrosti suprostaviti se predsjedniku. Jedan je pravnik, Matthew Segal, zaključio da se ove tvrtke i instutucije zakonski ne suprostavlju Trumpu ne zato što zakon ne bi bio na njihovoj strani, već zato što očekuju da dolazi vrijeme u kojemu zakoni u praksi više neće vrijediti. Republikanska većina u Ustavnom sudu već je jasno pokazala da je spremna žrtvovati vlastitu vjerodostojnost i moć kako bi dopustila prepuštanje totalne vlasti u ruke ovog predsjednika.
Kimmel je dugi niz godina bio primjer borca protiv političke korektnosti. Sam Donald Trump je utjelovljenje borca protiv političke korektnosti i u Bijelu se kuću vratio djelomično upravo i kao borac protiv tzv. “cancel kulture”. Ali prvom prilikom koja mu se pružila i sam je preuzeo oružje te iste kulture kad mu je poslužilo da stane na kraj onima koji su spremni kritizirati njega i njegovu agendu.
Na tzv. “hot micu” sad je snimljen kako govori: “Postoje večernje emisije koje ne rade ništa drugo nego napadaju Trumpa. Ne smiju to raditi.” Ali naravno da smiju. To je poanta demokracije, slobode govora i Ustava koji se Trump dvaput zakleo braniti. Iako mu to, naravno, ne znači ništa. Pojmovi kao što su Ustav i demokracija samo ga sputavaju u onome što si je davno zacrtao postići, a to je postati diktatorom.
Tu agendu na desnici više niti ne pokušavaju skrivati, štoviše, jasno se za nju zalažu. Aktivistkinja i, ni više ni manje, savjetnica Bijele kuće Laura Loomer napisala je na X-u: “Moram reći, želim da predsjednik Trump bude ‘diktator’ kakvim ga ljevica smatra, a želim da desnica bude jednako predana zatvaranju i ušutkavanju naših nasilnih političkih neprijatelja kao što se ovi pretvaraju da jesmo.”
Naravno, za ovakvu situaciju golemi dio krivnje snose upravo ti “politički neprijatelji”, prvenstveno Demokratska stranka koja je u dva pogrešna koraka omogućila Trumpov povratak na vlast. Prvo su predugo pokušavali kognitivno i fizički jedva vitalnog Joea Bidena prikazati kao sposobnog za nastavak obnašanja predsjedničke dužnosti (o čemu temeljito piše novinar CNN-a Jake Tapper u ovogodišnjoj knjizi “Original Sin”), da bi ga u zadnji čas zamijenili proklamiranom nasljednicom Kamalom Harris bez prilike da se ona ili bilo tko drugi dokaže i osvoji politički elektorat u procesu borbe za nominaciju.
Demokratska stranka ni sad nema rješenje za Trumpovo gaženje po ustavu, grabež moći i kaos koji sije. Javljaju se pokušaji poput onoga kalifornijskoga guvernera Gavina Newsoma koji se kopirajući predsjednikov osebujni stil komunikacije na društvenim mrežama efektno izruguje svim manama i slabostima čovjeka koji sjedi u Ovalnom uredu. Ali takvi se pokušaji zasad svode tek na uspješno trolanje i pripreme pozicije za predsjedničku trku 2028. godine.
Treba biti jasno da je Trump po svim mjerilima nepopularan predsjednik svugdje izvan kruga svoje tvrdokorne baze, makar je i tamo pokušajem zataškavanja slučaja Epstien uspio izgubiti auru nedodirljivosti. Čvrsta ekonomija koju je obećavao i koja mu je donijela pobjedu na izborima daleko je od realizacije, a za to su najviše zaslužni njegovi vlastiti potezi poput divljanja s uvođenjem carina i masovnim deportacijama imigranata. Cijena života u Americi umjesto da pada samo nastavlja s rastom, a birači to osjećaju više nego ideološke podjele.
Bilo bi to sasvim dovoljno da se zemlja iskobelja iz scenarija smrti demokracije na sljedećim izborima. Trumpu Ustav brani da se još jednom kandidira za predsjednika, ali znamo koliko malo to znači samom Trumpu. Prije će ga spriječiti njegova starost i isti put kognitivne i fizičke nesposobnosti koji je i Bidena koštao još jednog mandata. Koliko MAGA može postojati bez Trumpa? S obzirom na ekonomske probleme i nedostatak karizme nekog od potencijalnih nasljednika, poput primjerice podpredsjednika JD-ja Vancea, lako je zamisliti da bi netko poput Newsoma mogao osvojiti te izbore.
Za bitan udarac ne bi trebalo čekati ni predsjedničke izbore. Za godinu dana održat će se izbori za Senat i Zastupnički dom i uvjerljiva pobjeda Demokrata već bi označila promjenu u odnosu snaga. No kako primjer Teksasa već pokazuje, tzv. gerrymandering, odnosno prekrajanje granica oblasti kako bi se osigurala pobjeda Republikancima (sada i zauvijek), odvija se neskriveno i prati se u medijima. Pitanje je vremena kad će i ostale države krenuti istim putem.
Sve to dovodi nas do zaključka da je brzina kojom se smrt demokracije odvija u drugom Trumpovom mandatu dosad doslovno neviđena. U osam mjeseci dogodile su se stvari za koje su svi mislili da neće biti moguće u modernom svijetu. Pitanje je koliko će demokracije uopće ostati za godinu dana i hoće li se išta od nje više i moći spasiti na izborima u studenom. “Glasajte sad za mene i više nikad nećete morati glasati,” značajno je tijekom kampanje poručio Trump skupini katolika kojoj je se tada obraćao.
“Povijest se ne ponavlja, ali se rimuje,” tako nešto izjavio je slavni dokumentarist Ken Burns. Analogijom s početka ovog teksta i uzimajući ubrzan tempo razvoja događaja u digitalno doba, moramo se zapitati koliko će brže nego u izvornom slučaju, sada u 21. stoljeću, nakon požara Reichstaga uslijediti nešto što se rimuje s Kristalnom noći.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
