Dva talijanska i jedan njemački death metal bend sinoć su odradila trostruki nastup bez slabe karike, ali jedan tehnički problem gotovo je zasjenio neupitnu kvalitetu cjelovečernjega slavlja žestoke glazbe.
Petak je navečer. Ona i ja pijemo pivo i gledamo neke metal spotove što nas podsjeti da je sutra koncert Obscure u Močvari, benda koji nas i nije previše pridobio koliko smo ga imali priliku čuti, ali taj crv sumnje nikad ne da mira. Pitam se kakve su predgrupe, njih uopće nismo slušali, a po opisu u eventu ima elemenata koje držim zanimljivima. Primjerice, ovi Hideous Divinity iz Italije kažu da su često inspirirani filmovima i to onima koje baš jako volim: “They Live” moj omiljeni uradak Johna Carpentera, pa onda “Cobra Verde” Wernera Herzoga s ludim Klausom Kinskim i apsolutnim klasik horora i znanstvene fantastike – “Alien”. Hajdemo poslušati!
Na YouTubeu nalazimo jedan od novijih spotova, onaj za “The Numinous One”. Spot je već u uvodu upečatljiv, raskošna produkcija, osjeća se spomenuta sklonost benda kinematografiji, a zatim nakon minute uvoda slijedi urlik koji mi potresa cijelo tijelo. Zvuči gotovo nemoguće da izlazi iz ljudskog grla, ovo je nešto posebno čak i u okvirima death metala. A zatim slijedi i cijela simfonija buke, agresije i zla, pa ne mora proći ni punih osam minuta trajanja spota da donesemo odluku da ipak idemo sutra u Močvaru.
Nadir je simpatičan frontmen, često ponavlja publici da je voli što je u priličnom kontrastu s njegovim zastrašujućim stasom i glasom. Bend svirački itekako ima što za pokazati, ali njihove povremene instrumentalističke egzibicije ne oduzimaju od žestine koju koncert poput ovoga mora imati. Kako to često biva, i Sadist ostavljaju kad se vraćaju na početak karijere i svoj prvi album “Above the Light” s pjesmom “Sometimes They Come Back”, nakon čega slijedi “Tearing Away” s povratničkog eponimnog izdanja iz 2007., da bi sve završilo s trijumfalnom “Tribe”.
Kad je već prva predgrupa na takvoj razini, jasno vam je da vas čeka odlična večer i u nastavku, a nastup Sadista nagrdili su tek tehnički problemi koji su svako uzrokovali pucanje zvuka u razglasu. Greška je to koja nije dovoljna da u potpunosti pomrači dojam izvrsnog koncerta, ali dovoljno učestala da vas gotovo izludi. Nažalost, ta će boljka u većoj ili manjoj mjeri moriti i naredne izvođače i postati jednom od glavnih tema razgovora između nastupa i na kraju koncerta.
Nakon Sadista došlo je vrijeme da čujemo i taj Hideous Divinity koji nam je bio glavnim razlogom dolaska, a Rimljani ne samo da nisu razočarali, već su potpuno rasturili. Svirka je započela istim onim grlenim urlikom koji sam spomenuo na početku teksta i nakon toga nije bilo posustajanja. Pjevač Enrico Di Lorenzo izgleda kao brutalni bećar iz pakla, agilan i eksplozivan na pozornici dok djevoojci iz prvih redova uzima mobitel kojim snima iz ruke i zatim nastavlja snimati samoga sebe iz ruke osiguravajući mladoj obožavateljici video o kakvom nije mogla ni sanjati.
Izvodeći pjesmu “Chestburn” inspirianu “Alienom” pomišljam da Enrico zvuči upravo kako bi i jedan Xenomorph mogao zvučati kad bi mu netko pustio da “pjeva”, a zatim otkrivamo i još jednu filmsku ljubav pretvorenu u tehnički death metal, a to je “Nosferatu” koji krasi naslovnice njihovih albuma (aktualni peti “Unextinct” krasi prizor na kojemu Orlok/Dracula pije krv kormilaru broda), vizuale na pozornici i plakate, a dospio je i u pjesme. Sam Di Lorenzo onakav ćelav pomalo i kanalizira pojavu vampira kakvog su ga prikazali F.W. Munrau i spomenuti Herzog, ali ima i dozu nejasne privlačnosti onog iz lanjske adaptacije Roberta Eggersa.
Hideous Divinity je u sat vremena isporučio sve po što dolazimo kad idemo na metal koncerte i svakako se upisao u listu bendova čije nastupe ubuduće ne smijemo propuštati. Pod dojmom sam da je onaj tehnički glitch za vrijeme trajanja njihovog koncerta bio rijeđi i manje izražen i to ne samo zato što sam se izgubio u tunjavi s pozornice. Nažalost, isto se ne može reći i za izvedbu zvijezda večeri jer kod njih je pucalo previše. Je li to do veze između DI-jeva i pulta, ne znam i teško je reći, ali takve se stvari ne bi trebale događati.
Prije svega moram priznati da je moja inicijalna procjena Obscure i njihove kvalitete bila prilično promašena. Naime, da su Nijemci sami svirali, bez podrške neosporivo odličnih Sadista i Hideous Divinity, njihov bi koncert bio vrijedan slušanja. Očekivano, uglavnom su predstavljali svoj aktualni lanski album “A Sonication” koji je načelno slabije prihvaćen od ranijih radova, a koji je poslužio kao temelj za moju prvotnu odluku da ih ne odem poslušati. Naime, i nove i starije stvari su uživo djelovale moćno, pa su tako čak i pokrenule neku blažu varijantu šutke ispred pozornice.
Valja istaknuti da je pjevač i gitarist Steffen Kummerer u ovoj postavi jedini izvorni član benda, a ostali su okupljeni upravo lani za spomenutu novu ploču i prateću turneju. Kako im je ovo bio premijerni nastup u Hrvatskoj, nemam temelja za uspoređivanje s ranijim iteracijama, ali djelovali su usvirano i čvrsto od uvodne “Forsaken”, preko friških “Silver Lining” i “Evenfall”, do vrhunaca poput “The Sun Eater” i kraja sa “Septuagint”.
Naravoučenije ove priče glasi da uvijek treba preispitivati odluku da se na neki koncert ne ode. Poslušati predgrupe i provjeriti ne krije li se među njima nešto vrijedno praćenja. Koji put otići makar i ne očekivali mnogo od svirke, jer nikad ne znate. Osobno bih svakako požalio da sam propustio da me sinoćnji vražji trozbubac, s dva talijanska i jednim njemačkim šiljkom, ubode u zadnjicu i prene iz dogmatskoga drijemeža.
Naime, ako ovaj koncert slučajno ne završi na popisu najboljih godine na našem portalu, to će biti isključivo zbog tog prokletog pucanja zvuka, greške koja možda nije tragična ili kobna za ukupni dojam, ali je, kao što rekosmo, sasvim dovoljna da vas izludi.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
