Cijeli 50-minutni Bicepov soundtrack zvuči fascinantno, a kako će sve skupa izgledati u Millerovom i Normanovom filmu zasad se može naslutiti iz dva promotivna video clipa.

U petnaestak godina predanog autorskog rada belfastski breakbeat elektroničari Andy Ferguson i Matt McBriar postigli su više nego što su mogli sanjati dok su kao klinci skupljali stare zaboravljene trake iz vinilne produkcije Chicago housea, Detroit techna i Italo disca s kojima su punili svoj blog Feel the Bicep. U proizvodnju digitalnih singlova ušli su preko njujorškog izdavača Throne of Blood, a već 2012. godine pokrenuli su label Feel My Bicep i nakon objave prvog samostalnog izdanja „Vision of Love“ sretno pobijedili u izboru DJ Maga za najboljeg novog britanskog DJ-a.
Njihovo zanimanje za Chicago house polako je popuštalo, a istodobno su se intenzivno navukli na UK breakbeat iz 1990-ih. Kultni status na otočkoj klupskoj sceni potvrdili su 2017. godine sjajno tempiranim transferom u uglednu londonsku kuću Ninja Tune, koju su zatekli u užurbanoj globalnoj ekspanziji s aktualnim Grammy nominacijama za Bonobo i Odeszu.
Debi album „Bicep“ donio je briljantan spoj stare UK rave tradicije i nu skool breaksa patentiranog početkom 2000-ih na prvim pločama bristolskih Stanton Warriorsa i novozelandskog producenta Freq Nastyja. U retro-futurističkom vajbu imali su i nešto od ranih Chemical/Dust Brothersa U zapanjujuće kratkom roku Ferguson i McBriar nadmašili su dobar dio svojih mladalačkih uzora i idola.
S jakom reputacijom kakvu ima kuća Ninja Tune i top kvalitetom koju je donio Bicep, udarni singl „Glue“ prebacio je 300 milijuna Spotify streamova. Belfastski elektroničari postali su svjetske zvijezde i sa svojim DJ live actom prošli dvogodišnju turneju po čuvenim open air pozornicama, od španjolskog Sonara i belgijskog Doura do Montreaux Jazz Festivala.
Drugi album „Isles“ objavljen početkom 2021. godine bio je još raskošniji u produkciji i uspješniji na top listama (UK #2, Irska #2, Njemačka #8). Odveo ih je u novi veliki festivalski đir, od Primavera Sounda u Barceloni i Los Angelesu do Glastonburya. Svjetsku turneju okončali su s dva rasprodana solo giga u londonskom Alexandra Palaceu. Jedini problem u neprekinutom nizu uspjeha dolazio je iz unutarnjeg kreativnog nemira. U Bicepovim planetarnim hitovima „bilo je puno slatkog, a premalo kiselog“, kako je to slikovito opisao Andy Ferguson.
U potrazi za novim izazovima udružili su se s klimatskim aktivistima platforme EarthSonic, pokrenuli ekspediciju do slabo istraženih predjela dalekog sjevera i postavili smjernice za vrlo jedinstven arktički multimedijalni projekt „Takkuuk“. Sa svojim stalnim VJ-em Zakom Normanom i filmašem Charlijem Millerom dvije godine su projektirali audio-vizualnu instalaciju otvorenu prema mladim muzičarima koji najbolje predstavljaju kulture marginaliziranih artičkih naroda i njihovo traumatično sučeljavanje s modernim svijetom.
Grenlandski reper Tarrak, EDM producent Andachan i indie bend Nuija, ženski roots duo Silla iz kanadskog Nanavuta i norveška Sami kantautorica Katarina Barruk, koja je jedina među njima imala nešto međunarodnog iskustva s WOMEX-a, jako su različiti po svojim životnim pričama, ali ovdje su postavljeni u zajedničku misiju očuvanja arktičkog identiteta zamalo izbrisanog iz povijesti zbog brutalne kolonizacije i višestoljetne asimilacije.
Bicep su ih okupili u studiju na Islandu, gdje su snimljeni svi vokali za soundtrack album „Takkuuk“ (na grenlandskom – „gledaj“). Oko njihovih glasova Andy i Matt ispleli su gustu mrežu ambijentalne breakbeat techno elektronike koja bi, u potpuno zasluženoj usporedbi s velikim uzorima iz spektra elektronike 1990-ih, mogla proći kao najprecizniji update ranog Orbitala ili Aphex Twina s antologijske EP ploče „On“.
Cijeli 50-minutni Bicepov soundtrack zvuči fascinantno, a kako će sve skupa izgledati u Millerovom i Normanovom filmu zasad se može naslutiti iz dva promotivna video clipa, „Tarsitillugu“ s Tarakom i „Darrbuo“ s Katarinom Barruk. U njihovim kadrovima iza spektakularnih prizora polarne svjetlosti razotkrivaju se vrlo neizvjesne sudbine autohtonih stanovnika Arktika koji su nakon svih nedaća iz prošlosti danas prvi na udaru klimatskih promjena. Stari Bicep sigurno je bio atraktivniji za partijanje, ali ovaj novi je puno ozbiljniji.