Na našem portalu već smo nekoliko puta pisali o Batushki, pa sada, kad su pravne bitke razriješene i već iza njih, neka ovo bude posljednji put da prepričavam njihovu povijest.
Batushka je ideja koju je osmislio poljski multiinstrumentalist Krzysztof Drabikowski i započela je kao njegov solo projekt. Koncept je bio jednostavan, ali brutalno efektan. Upariti pravoslavnu ikonografiju i zborsko pjevanje sa black metal aranžmanima i glavnim harsh vokalom za koji će kad dođe vrijeme za to Drabikowski, poznat i kao Derph, angažirati Bartłomieja Krysiuka, ranije angažiranog u bendu Hermh.
Nakon uspjeha njihovog prvijenca “Litourgiya”, dvojac će okupiti ostatak benda koji će skriven iza halja s kukuljicama kao anonimni sastav krenuti svirati uživo praćen izvrsnim reakcijama publike. Sve to natjeralo je dio benda predvođen Bartom da pokuša što prije kapitalizirati na lovorikama i čim prije izbaciti novi materijal na temelju kojega će nastaviti zgrtati zaradu.
Priča kaže da je Derphov tempo bio drugačiji i da je htio više vremena da razvije sljedeće poglavlje svog rada, što je dovelo do raskola. Tako će nekoliko godina dovesti do situacije u kojoj su na sceni postojale dvije Batushke. Kvaliteta je bila na strani pokretača projekta koji je nastavio s hvaljenom pločom “Panihida”, dok je Bertova Batushka nastavila s albumom “Hospodi”.
Od tada smo mi ovdje u Zagrebu Bertovu Batushku gledali dvaput u Boogaloou, dočim je Derph sa svojom inačicom nastupio prije dvije godine u Močvari. Lani je njihov spor dobio i svoj sudski epilog u kojemu je pravo na ime i rad na nastavku ostavštine Batushke, dok je Bertova ekipa bila prisiljena preuzeti novi identitet pod imenom Partiarkh i odmah se početkom ove godine oglasila s iznenađujuće dobrim prvijencem “Prorok Ilja” koji i dalje smatram jednim od najboljih metal albuma ove godine, premda ih dio publike i dalje smatra “uljezima” s obzirom na turbulentnu prošlost s prethodnim sastavom.
Derphova se Batushka sinoć vratila u Močvaru i potvrdila ono što smo već znali. Njihova glazba je neporecivo upečatljiva. Koncert počinje atmosferom bogoslužja i paljenjem tamjana na pozornici ukrašenoj ikonama. Misa ubrzo tone u svoju mračnu i bučnu stranu zbog koje im je na prethodnoj turneji kad su nas posjetili pod pritiskom crkvenih sila bio otkazan koncert u Beogradu. Prvi dio nastupa posvećen je materijalu s “Panihide”, dok se drugi sastoji od pjesama s prvijenca.
Ipak, moram priznati da cijeli doživljaj koji je u početku neupitno efektan nakon četiri i pet pjesama uživo postaje pomalo zamoran jer se u izričaju i nastupu malo što mijenja. Isti sam dojam imao i na koncertima tzv. Faketushke. Treba razmijeti da je od Derphovog zadnjeg albuma prošlo sad već šest godina i jasno je da nakon nekoliko viđenih koncerata treba ubaciti nešto novog i donekle drugačijeg materijala kako bi se njegova priča pokazala izdrživom.
Ipak, čini mi se da je ova postava svirački potkovanija od one druge koju smo gledali u Boogaloou i da to nije tek dojam stečen na činjenici da su jedni “pravi”, a drugi nisu. Unatoč tome, ovo će vjerujem biti vrlo nepopularno mišljenje među obožavateljima, ali čini mi se da je Bertov bend postavši Patriarkhom postigao ono što je bilo potrebno, prvenstveno šireći glazbenu perspektivu na područja folk metala i šire, i da to jamči da će njihova priča postati zanimljivijom za pratiti ako Derph na neki način ne povuče sličan potez. Ostaje nam još da i Partiarkh testiramo uživo, pa da vidimo jesmo li bili u pravu.
A kako stvari učiniti zanimljiva pokazala nam je sinoć i predgupa Houle iz Francuske koja je lani objavila svoj prvi dugosvirajući album “Ciel cendre et misère noire”. Ovu petorku predvodi pjevačica
Adèle Adsa pod nom de plume Cafard, a sviraju žanr koji su nazvali “metal noir marin”, iliti morski crni metal. U skladu s time, bend izgleda kao da su leševi koje je doplavilo more, s kabanice pjevačice vise morske alge, bubnjar je odjeven kao nemrtvi mornar iz crtića.
Njihova glazba je većim djelom standardni black metal, ali je prošaran povremenim melodičnim sviranjem. Cafard uglavnom growla i ispušta vriskove vile narikače, a teme su im pretežno, u skladu s imenom žanra, morske. Naoružani su i rekvizitima, pa pjevačica maše čas punom bocom, čas pravim kopljem, a u jednom trenutku će se s fenjerom spustiti i u publiku i vrištati među okupljenima.
Ovakva dinamična kostimografija i koreografija učinili su nastup predgrupe dinamičnijim od onoga glavnih zvijezda. Možda je među nama koji ih u posljednjih pnekoloko godina nismo propuštali bez obzira na iteracije možda došlo i do blagog zamora konceptom Batushke, ali, kao što rekoh, voljan sam za nastavak praćenja ako nam u posjet dođe Patriarkh.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
