Uoči još jednog zagrebačkog koncerta Tamikresta u Vintage Industrial Baru, zakazanog za nedjelju 19. listopada, naš sugovornik je osnivač i frontmen benda, gitarist i pjevač Ousmane Ag Moussa.
Hipnotički zvuk Sahare, koji nam je prije donosio Tinariwen, u posljednjih nekoliko godina dolazi do nas upravo s ovom ekipom. Tamikrest je krenuo u svijet iz Kidala, pustinjskog grada u uvijek nemirnoj regiji Azawad na sjeveru Malija. Njegovi su korijeni u drevnom berberskom narodu Kel Tamashek, koji su arapski osvajači nazvali Tuareg.
Povod za ovaj intervju je vaše šesto gostovanje u Zagrebu. Četvrti put svirate u Vintageu, a imali ste i dva velika open air nastupa na InMusicu. Upravo ste dostigli Tinariwen po broju zagrebačkih koncerata. Imate li osjećaj da ovdje dolazite na domaći teren?
Ousmane Ag Mossa: U ovo doba će vrijeme ipak biti malo hladnije i vlažnije nego kod kuće (smijeh). Ali da, dolazimo u Hrvatsku s velikim zadovoljstvom već nekoliko godina i imamo sjajnu publiku koja nas uvijek srdačno dočekuje.
Iza vas je 15 godina internacionalne karijere, nekoliko stotina koncerata i 5 albuma na Glitterbeatu. Jeste li mogli sanjati o takvoj karijeri dok ste okupljali bend u Tinzaoutenu i Kidalu ? Ili ste jednostavno htjeli biti kao Tinariwen?
Ousmane Ag Mossa: Kad smo počeli bili smo stvarno velika djeca. Naša jedina ambicija bila je stvarati muziku za nas i naše prijatelje. Naravno, uglavnom smo svirali pjesme Tinariwena. Nikada u to vrijeme ne bismo pomislili da ćemo imati turneje po svijetu, svirati na svim kontinentima, posjetiti zemlje poput Japana, Australije ili Čilea.
Na samom početku karijere bili ste okruženi znatno starijim i iskusnijim „Al Guitara Tamashek“ sastavima poput Tinariwena i Terakafta. Kako su oni gledali na vas mlade muzičare kad ste se tek pojavili?
Ousmane Ag Mossa: Uvijek su bili ljubazni i susretljivi. Naprimjer, jedan od osnivača Tinariwena, pjesnik, gitarist i pjevač (pokojni) Japonais, dao mi je prve prave lekcije gitare i glazbene teorije. Poticali su nas da nađemo svoj put.
U prvom i drugom valu tamašečkog električnog zvuka otkrivali smo najviše bendova iz Kidala – Tinariwen, Terakaft, Tamikrest, Amanar. Sad u trećem valu pratimo muzičare kao što su Mdou Moctar iz Arlita, Etran de L’Air iz Agadeza i Imarhan iz Tamanrasseta. Nažalost, među njima nema novih imena iz Kidala. Vjerujete li u promjenu političke situacije s kojom bi vaš grad opet mogao postati središte suvremene tamašečke muzike i kulture?
Ousmane Ag Mossa: To će se jednog dana sigurno dogoditi, ali trenutno ništa ne može izaći iz Kidala. Sve je nestalo. Kidal je prazan, raseljen, napušten. Ljudi su pobjegli zbog dolaska malijske vojske i Wagnerovih plaćenika, a sad je stigao i Afrički korpus. Možemo se samo nadati da ćemo dočekati ponovno oslobođenje našeg grada i da će on ponovno postati živopisno kulturno središte kakvo je nekad bio.
Kakve su šanse da se Kidal i regija Azawad izvuku iz ponovno razbuktalog građanskog rata? Vjerujete li da će taj dugotrajni sukob ipak završiti?
Ousmane Ag Mossa: Iskreno se nadamo. Kao što sam upravo rekao, već dvije godine naša je pustinja ispražnjena od svog autohtonog stanovništva. Ljudi su bježali od masakra (oni se još uvijek redovito događaju). Ne vidim kako bi se ova kataklizmična situacija mogla brzo riješiti.
Imali ste pjesmu „Warktifed“ na dobrotvornoj kompilaciji „Songs for Desert Refuges“ za pomoć izbjeglicama iz Azawada? Koliko je ljudi natjerano na odlazak u izbjeglištvo, u Alžir, Mauritaniju ili Libiju?
Ousmane Ag Mossa: Trenutno samo u Mauritaniji, u kampovima boravi više od 50 000 izbjeglica. No, mnogo je izbjeglica i u Libiji, Burkini Faso i Alžiru. Jedino je u Alžiru situacija malo drugačija. Kel Tamashek tamo uživaju sva prava, baš kao i svi drugi građani.
Bivši član Tamikresta Ibrahim Ahmed – Pino postao je je prava afrička filmska zvijezda poslije glavne uloge u mauritanskom filmu „Timbuktu“ s kojim je stigao do crvenog tepiha u Cannesu.. Jeste li još uvijek na vezi s njim?
Ousmane Ag Mossa: Ne, više baš i nismo u kontaktu.
Je li istina da je Pino bio taj koji je prijavio bend za čuveni Festival au desert, gdje ste upoznali Chrisa Eckmana? Kako je izgledalo to vaše prvo putovanje?
Ousmane Ag Mossa: Ne, ne, nije to Pino učinio. Svi smo zvali Manija Ansara, direktora festivala. Sjećam se da nismo bili dovoljno plaćeni ni da dođemo do festivalske lokacije. Morali smo zamoliti Maison du Luxembourg, luksemburšku instituciju u Kidalu, da nam pomogne. I oni su na kraju unajmili vozila i platili gorivo kako bismo mogli doči do festivala u pustinji.
Narod Kel Tamashek nema vlastitu državu i nema svoje predstavnike u UN-u. Jesu li zbog toga međunarodno priznati muzičari poput vas u misiji neformalnih kulturnih ambasadora?
Ousmane Ag Mossa: Kao umjetnici često imamo sreću da nam je otvoren pristup medijima i da smo vidljivi. To je iznimna prilika budući da se Kel Tamašek rijetko spominje u svjetskim medijima ili na međunarodnoj političkoj sceni. Stoga je naša dužnost da pronosimo glas našeg naroda gdje god možemo.
Kad govorite o svjetskim utjecajima u vašoj muzici često spominjete ime Mark Knopfler. Vaš kompatriot Bombino jednom je rekao da bi na koncert Dire Straitsa došla cijela Sahara. Zašto je Knopfler postao tako velika inspiracija za tamašečke gitariste?
Ousmane Ag Mossa: Mislim da je to jednostavno zato što ima jedinstven dodir i tehniku koja se može usporediti s onom na Tamašek gitari.
Na većini fotki koje dolaze do nas Kel Tamashek iz Azawada prikazuje se ili s kalašnjikovom ili s električnom gitarom. Diara iz Terakafta primjetio je da „kalašnjikov ima trideset metaka u spremniku, kad ga ispraznite to je kraj. A za gitaru nema ograničenja“. Je li gitara postala važnija od puške za afirmaciju Tamasheka u svijetu?
Ousmane Ag Mossa: Gitara nam omogućuje da privučemo više pozornosti na našu situaciju, to je sigurno. Međutim, trenutno govori oružje. Redoviti napadi i masakri okupacijskih snaga u Azawadu, nažalost, to prečesto pokazuju. Ipak, kako kaže Diara, gitara nikad ne ostaje bez energije. S druge strane, kalašnjikov u nekom trenutku stane. Osobno nikada nisam nosio kalašnjikov.
Vaš posljednji album „Tamotait“ objavljen je prije pet godina. Kad ćemo čuti nešto novo od Tamikresta?
Ousmane Ag Mossa: Očekuje se da će naš novi album izaći 2026. godine. Trenutno radimo na njemu i neke nove pjesme će biti izvedene na koncertu u Zagrebu.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
