Britanski heavy psych koji trese, lupa i udara, te američki stoner metal iskusnog frontmena u posljednje vrijeme izgubljenog u teorijama zavjere.
Svježe objavljeni lineup Bear Stone Festivala za 2026. (Uncle Acid & the Deadbeats! Elder!), organizatori ove godišnje psych stoner somtre u rajskom ambijentu Primišlja proslavili su, pa čime drugim nego psychom i stonerom na koncertu u Močvari na kojemu su nastupila dva iskusna i glasna benda. U pitanju su Psychlona iz Bradforda u Ujedinjenom Kraljevstvu koja svira psihodeliju “s okusom stonera i desert rocka”, prema vlastitom prilično točnom opusu, te The Obseesed, američki stoner metalci koje se iz nekog razloga često kvalificira ko doom, a koje predvodi ludi Scott “Wino” Weinrich, žilavi bradati šezdeset-plus-godišnjak duge sijede kose koji je još u osamdesetima svirao u kultnom Saint Vitusu, kao i nekoliko drugih projekata, osim što je prije toga pokrenuo i bend koji smo sinoć gledali.
Ako Wino i njegova banda na pozornici izgledaju kao iskusni drumski razbojnici koji iza sebe imaju pola stoljeća sviračkog i životnog iskustva, to u jednakoj mjeri vrijedi i za momke iz Psychlone, premda njihova karijera traje tek od 2018. otkada su u dvogodišnjim razmacima objavili četiri albuma, od kojih je posljednji lanjski “Warped Vision” s kojega je materijal činio najveći dio njihovoga seta.
Britanci su svoju vrijednost već dokazali zagrebačkoj publici i to točno na isti datum prošle godine kad su u Vintage Industrialu otvorili za stoner double bill koji su činili Greenleaf i Slomosa. Slično štoo je i sam Greenleaf prije deset godina napravio kad je nastupao prije Stoned Jesusa na istoj pozornici, to je lani prema svjedočanstvima posjetitelja njima napravila Psychlona, a u krugovima ljubitelja ovog tipa glazbe vijest o tome se brzo proširila i na sinoćnji je koncert u Močvaru trebalo doći u jednakoj, ako ne i većoj mjeri negoli zbog glavnih zvijezda.
Da je doista tako dokazali su već na samom početku koncerta kad su nove pjesme “Let’s Go” i “Jasmine”, a pogotovo “Topanga” svojim slojevima zvuka u potpunosti ispunili klub. Od fuzzy basa, preko teškog bubnja do psihodeličnih namaza gitare Davea Wainfora koji sa svojim dugačkim dreadlocksima i bradom na pozornici djeluje jednako upečatljivo kao i sjedobradi pjevač i ritam gitarist Phil Hey, bend je doslovno protresao okupljene, a mnogi od onih koij su ih prije toga čuli samo na studijskim snimkama ostali su iznenađeni žestinom i glasnoćom koju su i fizički osjetili u prvim redovima.
Ako postoji ikakav razlog za žaljenje vezan za njihov koncert, onda bi to bio što nije potrajao malo duže od sedam ili osam pjesama koje su odsvirali, pogotovo jer se energija dizala kako se kraj bližio, pa je tako finale donijelo “Purple River” i još jednu noviju stvar, sjajnu “Magic Carpet Ride”. Ako potonja opisuje vožnju letećim tepihom, onda se može zamisliti kako tim ćilimom upravlja tasmanijska neman, budući da su nam njezini vrtlozi u završnici prilično zamutili glavama, gotovo kao da smo pod utjecajem psilocibina iz onih gljiva prikazinih na majicama koje je bend prodavao.
Bilo je jasno da The Obsessed neće imati lak zadatak ako će pokušati nadmašiti razornu snagu koju je demonstrirala predgrupa. Njihov se set sastojao uglavnom od materijala s ploče “The Church Within” iz 1994., njihovog zadnjeg albuma prije ponovnog okupljanja 2017., pa je tako i očekivano otvoren uvodnom pjesmom ploče “To Protect and to Serve”. Možda je to do aklimatizacije na zvuk drugog benda, ali čini mi se da su živnuli kad su nakon nekoliko pjesmaa došli do “Blind Linghtning”, a pogotovo “Naetz Brigade”, nakon kojih su uslijedile i “Streetside” i “Decimation” kako setlista ne bi u potpunosti odražavala popis pjesama sa studijskog izdanja.
Moram priznati da “The Church Within” nije album koji je na bilo kakav način obilježio moj glazbeni ukus, pa se kao slučajni prolaznik moram zapitati bih li više uživao u koncertu da se isti više koncentrirao na neki presjek karijere negoli na taj jedan album. Ako je suditi po tom kratkom dijelu seta koji je uslijedio nakon što je albumska priča zaokružena s “Climate of Despair” (još jedna pjesma koja savršeno korespondira sa današnjim svijetom trideset godina nakon njeziina nastanka) i “Mourning”, a činile su ga “Hiding Mask” i “Brother Blue Steel” iz davne prošlosti i albuma “Lunar Womb”, te “Sacred” istoimenog povratiničkog albuma, onda vjerojatno ne bih.
Ali zatim je uslijedio bis i nakratko smo doista osjetili i dašak tog doom metala u koji The Obsessed oduvijek trpaju, a došao je u uvodu jedne od pjesama, štoviše singla s njihovog najnovijeg lanjskog albuma “Gilded Sorrow”, moćne “Stoned Back to the Bomb Age” koja osim zabavne igre riječima donosi i mračnu sliku distopijskoga doba u kojemu živimo i budućnosti koja nas čeka s “mladim AI robotima” u invazijama i ludilom koje vlada u svijetu “smiješne politike” vođe kojeg Wino naziva “neizabranim klaunom”.
Premda nije teško zaključiti o kome pjeva u ovoj pjesmi, ona me ujedno podsjetila i na članke o Weinrichu na koje bih naletjeo na internetu, a u kojima su dokumentirane njegove paranoje i sklonost teorijama zavjere koje su uključivae sve od pandemije COVID-a kao alata koji upravljačke sile koriste za depopulaciju, pa sve do vladinog upravljanja vremenom kroz radijske valove, a koje, koliko god smiješno zvučale u stvarnosti, mogu biti upregnute u sasvim efektnu distopijsku metal pjesmu.
Koncert je nakon toga završen izvedbom pjesme “Lost Sun Dance” Scottovog projekta sa strane Spirit Caravan, a čija početna slova znakovito tvore skraćenicu LSD, što je samo po sebi možda natemetnulo neku vrstu objašnjenja za paranoju prethodne pjesme, kao i vjeru u spomenute teorije zavjere koje su je nadahnule. Večer je tako završila u okrilju psihodelije koja ju je i otvorila, samo smo u otprilike 140 minuta s gljiva prošli na tripove. U glazbenom smislu, naravno.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
