Artan lili održali su u petak svoj, može se reći, već tradicionalni koncert u Tvornici kulture.
Uz buku meteža i povika s ulice, vrlo vjerojatno prosvjednih, puštenih s razglasa na pozornicu Tvornice kulture izašli su Romana i Bojan Slačala, Andrija Babović i Marko Ajković, odnosno Artan Lili i presjekli spomenutu kakofoniju s „Novi zvuk u gradu“.
Metaforički, bile su to najsvježije vijesti iz Beograda i Srbije koje već skoro punu godinu dana obilježavaju ulični prosvjedi i zahtijevanje prijevremenih izbora. To je taj „novi zvuk u gradu“, sažet u pjesmi koja je 2014. osvanula na eponimnom prvijencu benda i koju je taj isti Artan Lili u to vrijeme ispaljivao na svakom zagrebačkom klupskom nastupu dok je njihova priča bila više rock, a manje pop. U međuvremenu su prošli puni krug; broj publike je s onih uvijek vjernih stotinjak fanova porastao na daleko veći broji, a vratio se i smisao s početka karijere koji nosi tvrđu svirku i jaču poruku jer novi zvuk u gradu para sada mnogo više ušiju.
Zagrebačka, dobrim dijelom pomlađena, publika (što je uvijek dobar znak), shvatila je tu poruku od početka i bila zdušno privržena lirici i glazbi ovog benda koji ih je potom šaroliko vodio kroz svoju diskografiju, tj. s malo većim naglaskom na pjesme s posljednjeg albuma „III“ kojeg u vinilnom obliku još nije ostalo puno u dućanima. U tom smislu bilo je potpuno razumljivo i očekivano kad je dan prije bend na društvenim mrežama podijelio fotografije nove runde potpisivanja ugovora za Croatiu Records, odnosno za četvrti album s kojeg je nedavno predstavljen singl „Pebednik“.
Spomenuta pjesma koja se naslovom referira na poznati spomenik na Kalemegdanu i koji je odavno simbol Beograda ujedno je i jedna od rijetkih pjesama sa srpske scene koja se referira na trenutno stanje u Srbiji. Prije Artan Lili se na sličan potez odlučio sastav Škofja Loka s pjesmom „Petak 13“, kao i legende scene Cane, Bajaga i Loki s „Mladost, hrabrost, pravda“, a publika je nadahnuće za istu situacija neformalno pronašla i u pjesmu „Hrast“ grupe KOIKOI.
„Pobednik“ je u petak imao i svoju zagrebačku premijeru i može se reći da ju je publika instantno prihvatila, obzirom da je nemali broj njih znao njen tekst. No to je bila samo jedna od kulminacija koju je znakovito pokrenula pjesma „Srce“, nastavila zagrijavati „D.E.P.R.A.“ nakon čega je uslijedilo iznenađenje s izvedbom „Sajko“, tj. pjesme koja dugo nije bila na koncertnom repertoaru, a opet je svojim oporim rokerskim zvukom pogodila tamo gdje treba taman da „Pobednik“ nakon nje donese kulminaciju tog angažiranog poglavlja.
Gitarist Andrija Babović, koji je u toj ulozi posljednjih godinu dana potom je preuzeo mikrofon i počeo nabrijavati publiku u traženju „pravog rokenrola“. Naime, Andrija definitivno ima „ono nešto“ jer mi je nekoliko poznanika s raznih strana te večeri reklo kako taj visoki momak koji ne skida sunčane naočale izgleda kao „školski primjer“ beogradskog rock gitariste. S tim se svakako mogu složiti i po pitanju energije kojom je zračio jer kao da je jedva čekao svojih pet minuta, tj. da počne udarati rifove hita „Rokenrol posle rokenrola“, općenito jednog od najbolji rock dueta u zadnje vrijeme koje su Artan Lili izveli sa Zoranom Kostićem Canetom iz Partibrejkersa.
„Rokenrol posle rokenrola“ se prelio u „Ako stanemo tu“ koja je uvijek podatna za euforiju da bi službeni dio okončala plesna himna ženske emancipacije „Maca“ u kojoj Romana definitivno uvijek dokaže zašto je jedna od najbitnijih pjevačica moderne nam regionalne scene.
Jest da je službeni dio bio stao u nešto više od sat i petnaest minuta, ali Artan Lili nisu bend poznat po brzom bijegu s pozornice, jer je bis koji je uslijedio potrajao i više od pola sata, a prava katarza kao da je tek krenula s pjesmom „Otrov“ (još jedan od dueta na kojem je u originalu gostovao Nikola Vranjoković).
Njen stih „Ja verujem, da i u najgorem ima nešto dobro“ opet je izvrsno gađao moment i nudio širi društveni kontekst. Bojan je tražio od publike „još buke“ i ona nije izostala dok se kotrljao i „Hardkor i pank“ da bi pravo ulje na vatru dolio hit „Najbolje što znam“.
Ono što je bila „Maca“ na kraju službenog dijela na bisu je bila himnična „Nije svejedno“. Bilo je to tako još jedno uigrano koncertno ukazanje benda koji iako je odavno u formi kao jedan od najprofesionalnijih i najagilnijih na Balkanu još uvijek itekako zna da je najvažnija komponenta svakog nastupa ostaviti srce na terenu. Jedino tako se može biti pobjednik, tj. pobednik.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
