Nikad manje pauze između albuma, i nikad više ideja, priča, snova i noćnih mora koje je trebalo ispričati.

Nešto više od godinu dana nakon izlaska albuma “Smrt, ljubav, smrt” Consecration se vraća kako bi zaokružio priču i istjerao preostale demone s “Video sam kako umireš”. Osmi studijski album grupe koju predvodi Danilo Nikodinovski dostupan je na svim digitalnim platformama, a do kraja godine i na gramofonskoj ploči koju će objaviti Geenger Records i Pop depresija.
Jedan od dokaza da je stigao kraj svijeta je novi album Consecrationa. Nikad manje pauze između albuma, i nikad više ideja, priča, snova i noćnih mora koje je trebalo ispričati. I glazba koja dolazi odasvud, neuhvatljiva u žanrovskom smislu (od psihodelije i jazza, preko Pink Floyda i britanskog folka do neoklasike i Aphex Twina), lelujava, moćna, distorzirana i teška. I Dylan Dog, naravno. “Video sam kako umireš” bi možda trebalo gledati kao televizijsku seriju ili višedijelni film. Mercury Rev je snimio nekoliko svojih albuma na 35 mm, pa neka to bude odrednica. Neki od komentara kolega na nove pjesme bili su “Buđenje je doktorat, čuje se krvavi rad, ‘Senke’ su remek-djelo” ili “sve je tako meta”.
“‘Video sam kako umireš’ je najlakši i najteži album koji sam ikada napravio. Najlakši, jer su ideje dolazile lako i kreativni deo je bio fantastičan. Snimili smo sve u 12 termina, što je verovatno rekordni rok za bilo koji bend na svetu, ali smo zato miksali pesme mesec i po dana. Šest meseci sam radio na ovom albumu svaki dan, ispostavilo se da je moralo tako, jer su to ove pesme tražile. Mislim da smo dotakli neke nove horizonte i otišli na neka mesta koja su tu na prošlom albumu bila samo u naznakama,” sumira rad na albumu Nikodinovski.
Kao i u slučaju albuma “Smrt, ljubav, smrt” Danilo je vodio dnevnik snimanja i sve je to spakirano u jednu impresivnu ilustriranu knjigu od 50 stranica, koja je dostupna na Bandcampu.
Sedam pjesama/epizoda, tri epa od preko 10 minuta — najduži je uvodni “Buđenje mumije” koji prelazi 16 minuta, čak pet pjesama s tekstovima — najstarije riječi napisane su za “Senke” 2014., najnovije za “Kamion za mentalno zdravlje” — proljeće 2025. Teme su ljubav, priroda, potraga za smislom, život i smrt…
Teško je izdvojiti jednu pjesmu kao DNK ovog albuma, ali neka to budu “Senke” — možda je ovoDanilov odlazak u deltu Mississippija i razgovara s Mefistom. Razlika u odnosu na ostale koji su otišli na isto mjesto je u tome što nije otišao sam, tu su i tri Aleksandra, tri anđela koji ga vode kroz sva iskušenja, dileme i strahove. Uz raskošno producirane pjesme i složene aranžmane, album sadrži i dvije vinjete s Danilom kao solistom — “Dogodiće se sutra” i završnu “Kamion za mentalno zdravlje”. Nikodinovski je autor kompletne glazbe i teksta, a Aleksandra Gegović Šobajić potpisana je i kao koautorica aranžmana na dvije pjesme.
Album je sniman dvanaest dana, miks je trajao dvostruko duže, a ovaj put su Andrej Mladenović i Danilo zajedno snimali, miksali i producirali pjesme. Uz standardne lokacije — “Wave studio” Igora Lončara i par beogradskih stanova, klavir u “Mumiji” snimljen je na Kolarcu. Mastering je napravio James Plotkin. Srce benda je nepromijenjeno u odnosu na prethodni album — Danilo, Gega, Ivan Aranđelović Dave i Aleksandar Maksimović Maksa, uz brojne goste i instrumente. Dizajn omota i ovaj put je radio Niko Potočnjak, a autor fotografije je Nenad Vujanović.
Za razliku od prethodnog albuma, ovaj put Consecration planira organizirati promociju novog albuma tek krajem zime ili početkom proljeća sljedeće godine.