Neobična rock priča dogodila se u utorak u Pakracu gdje je koncert legendarnog glazbenika iz grupe Tuxedomoon privukao intelektualnu i glazbenu kremu od Vardara pa do Triglava.
Blaine L. Reininger i Steven Brown bili alfa i omega grupe Tuxedomoon osnovane 1977. godine u San Franciscu. Inspirirani njujorškom no-wave filozofijom starijih kolega kao što su Alan Vega i Martin Rev iz grupe Suicide, Lydije Lunch koja je bila u bendu James Chance and the Contortions, kao i neizostavnih pionira pokreta Robbyja Halla i Borisa Policebanda iz grupe Jack Ruby, odlučili su razviti svoj jedinstveni kabaretski no-wave zvuk na zapadnoj obali.
Cijela priča se ubrzo širi i izvan SAD-a i kulminira, sad već legendarnim, drugim studijskim albumom „Desire“ 1981. godine. Tu počinje i priča koja se tiče ovog članka, tj. kad mladi Jovan Ćulibrk odlazi u Beč 1985. godine na koncert Tuxedomoona koji je „Holy Wars” turneji. Na isti put je krenuo i mladi beogradski glazbeni novinar Dragan Ambrozić. Tada začeto oduševljenje Tuxedomoonom obojicu nije napustilo nikad, kao što ih je ljubav prema tom bendu spojila. Ambrozić je puno kasnije kao koncertni promotor doveo Tuxedomoon u Beograd, a Jovan Ćulibrk postao je vladika Pakračko-slavonski. Tuxedomoon se u međuvremenu razišao, a prva vijest da se u jednom Pakracu događa nešto neobično i neubičajeno dogodila se 2022. kad je Steven Brown održao koncert upravo u Vladičanskom dvoru i to u gradu od sedam tisuća stanovnika kad se uzme u obzir njegovo šire područje. Tri godine kasnije, tj. sinoć u utorak 14. listopada, u istom prostoru pravoslavne crkve čudo za rock anale se ponovilo. Nastupio je i Blaine L. Reininger kojeg je upravo Ambrozić doveo svom starom prijatelju vladiki Pakračko-slavonskom, čime je na jedinstven način zaokružena ova neobična Tuxedomoon priča.
„Ovo izgleda kao Cavern, ali mi nismo Beatlesi“, komentirao je Reininger u jednom trenutku i time dao najsažetiji opis prostora koji, ako bi preveli na „starozagrebački“ podsjeća na nekadašnji Lapidarij, ali otprilike prostorno duplo manji po dužini – dakle, pravi underground klupski štih u kojem se smjestilo stotinjak duša željnih evociranja na zvuk i značaj Tuxedomoona.
Autoru ovih redaka koji je stvarno dobar dio svog života proveo po koncertima osjećaj je bio nadnaravan obzirom da se okupila intelektualna i glazbena elita od Slovenije do Makedonije. Za početak nisam se mogao dovoljno začuditi kad sam sreo Gorana Trajkoskog u Pakracu. Ma koncertu me pak netko iza leđa uljudno zamolio da se malo pomaknem, kad ono Zoran Kurelić, moj profesor s fakulteta. Kraj njega Romano Bolković, malo dalje Dalibor Pavićić, u prvim redovima Aleksandar Dragaš, Dragan Ambrozić i naravno vladika Jovan… Doimalo se da je taj mali prostor tog trenutak bio kulturni epicentar Balkana.
72-godišnjeg Reiningera pratio je mladi gitarist Georgio Valentino, a on sam bio je i više nego dobro raspoložen, obzirom da je vjerojatno imao osjećaj da nastupa na tulumu svojih stopostotnih poklonika. Uostalom, bilo mu je to jasno i na kraju kad je rasprodao i ispotpisivao sve CD-e koje je imao, a bilo je i onih koji su donijeli stare primjerke svojih Tuxedomoon ploča na potpisivanje što ga je posebno razgalilo.
Sama atmosfera koncerta nosila je neko uzvišeno noir ozračje, baš onakvo u kakvom je no-wave nastajao, jer ni njujorški CBGB nije bio pretjerano većih prostornih gabarita. Zagrijavanje je krenulo s „Night Air“, „Mystery And Confusion“ i „Un café au lait for Mr. Mxyzptlk“, da bi Blaine potom znao nuditi i objašnjenja kad i kako je koja pjesma nastala.
„Ovu pjesmu sam napisao u osamdesetima u Bruxellesu“, rekao je tako za „Broken Fingers“, a nešto kasnije je za „I Inhabit The Dunes“ izjavio kako ga je za nju inspirirao Philip K. Dick „koji je tako predivno znao dočarati underground“.
Od svojih pjesama izveo je još „Birthday Song“, „I am An Old Poem“ i „Japanese Dream“ prije nego li je drugi dio koncerta posvetio Tuxedomoon opusu. Na sveopće oduševljenje počeo je s „Incubus (Blue Suit)“ upravo s „Desire“ albuma s kojeg je nezaobilazna nešto kasnije bila i pjesma „Jinx“.
Svoje mjesto na setlisti dobile su i „What Use“ i „Volo Vivace“ s debitanskog albuma „Half-Mute“ iz 1980. godine, a kad se uzme u obzir da je za sam kraj sačuvao „No Tears“ i „Litebulb Overkill“ dojam je da je Blaine L. Reininger u značaju posebno podvukao prvu fazu benda, tj. svoje najintenzivnije kreativne dane prevedene sa Stevenom Brownom, jer je riječ o dvije pjesme objavljene na prvom nezavisnom EP-iju „No Tears“ Tuxedomoona iz 1978. godine.
„Steven Brown je tih dana 1977. bježao od mene“, prisjetio se Blaine i nastavio: „No kad sam ga konačno ulovio nastala je ova pjesma. To je prva pjesma koju smo zajedno napisali“ Ta pjesma je dakako „Litebulb Overkill“ koju je sačuvao za bis i koja je i sinoć zračila svojom specifičnošću kao i prvog dana kad je nastala, tj. kada je upravo zahvaljujući Reiningerovoj virtuoznosti violina pronašla svoje punopravno mjesto u svijetu rocka i to u bendu koji je potom snažno i avangardno gurao prema naprijed spajajući elektroniku, eksperimentalni zvuk i post punk u jedinstveno ozračje po no wave načelima.
Tko bi rekao da ćemo za to živo glazbeno prisjećanje na tu epohu morati doći u Pakrac. Ali, eto, dogodilo se. I to po drugi put. Uz sve, vladika Pakračko-slavonski Jovan je živahno nakon koncerta rekao „da će toga ubrzo biti još“. Što drugo, već biti zahvalan takvom pojedincu na takvim jedinstvenim događajima u tako maloj sredini, jer rijetki su ljudi koji su svoj život posvetili duhovnosti, a da iz njih i dalje izbija rokerski žar.
Ali, netko je jednom rekao da je i rokenrol sebi svojstvena religija. Po svoj prilici, taj nije bio daleko od istine.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
