Swans se još jednom vraćaju u Zagreb, ovaj put na krilima svog aktualnog remek djela ‘The Birthing’ koje, navodno, označava kraj serije njihovih albuma posvećenih grandioznim orkestracijama i velikoj glasnoći. Što nas čeka dalje, bilo sa Swansima ili s ljudskim rodom, pitali smo njihovog glavnog i odgovornog autora, Michaela Giru.
Više ste puta najavili da ste s albumom “The Birthing” zatvorili posljednji ciklus svojih albuma koji zvuče “veće od života”. Ali i prošli put ste s albumom “Leaving Meaning” pokušali malo smiriti duhove samo da biste eksplodirali u najepskijim od svojih albuma do sada. Mislite li da ćete ovaj put moći odoljeti pozivu praiskonskog ponora koji vas, čini se, inspirira da stvorate tako monumentalnu glazbu?
Michael Gira: Ovaj put je to definitivno stvarno i neću si dopustiti da me ponovno uvuče vrtlog. Dosta!
Postoji li išta osim smanjenja opsega u vezi s vašom vizijom za sljedeće poglavlje Swansa o čemu ste spremni raspravljati u ovom trenutku? Kako bi trebala zvučati nova inkarnacija?
Michael Gira: Imam nekoliko pjesama namijenjenih za sljedeću fazu, ali previše sam zaokupljen trenutnim turnejama glazbe da bih razmišljao o novom smjeru zvuka koji će uslijediti nakon turneje – možda EDM s dječjim zborovima i smijehom klaunova.
Koncerti Swansa se općenito smatraju ritualima “pročišćenja bukom”. Mnogo puta sam čuo da ljudi, iako zadivljeni, ipak pitaju: “Mora li biti tako glasno?” Smatrate li samu glasnoću terapeutskom?
Michael Gira: Definitivno se ne slažem s terminom buka. Ovo je visoko orkestrirana, iako često improvizirana glazba. Definitivno nije bučna. Glasnoća je sporedna težnjama zvuka. Javlja se sama od sebe, zbog činjenice da se toliko toga događa. Mnogi zvukovi koje se čuje tijekom nastupa uživo zapravo nisu odsvirani. Ti prizvuci i harmonije nastaju zbog produženih, pojačanih akorda.
Osim glasnoće, vaš nastup je sam po sebi prilično šamanistički. Koliko je potrebno da se skupi i kanalizira toliko divlje, i gotovo bih rekao destruktivne, energije, noć za noću?
Michael Gira: Jedan od razloga za namjeravanu promjenu pristupa glazbi nakon ove turneje je taj što nisam fizički sposoban dugo živjeti u ovom iskustvu. Ipak, ne slažem se da je iskustvo naše glazbe destruktivno. Namjera je čista, pozitivna radost kroz iskustvo zvuka.
U dokumentarcu o Swansima “Where Does A Body End?” Blixa Bargeld kaže da ste ga ponekad znali nazvati usred noći u pijanom stanju. Moram priznati da bih volio da sam to mogao prisluškivati. Sjećate li se nekih od tih razgovora i o čemu su bili?
Michael Gira: Ne sjećam se ničega od toga. Što nije iznenađujuće.
Biste li rekli da postoji određena filozofija iza vaše glazbe općenito, ili posebno “The Birthing”? Je li to manifestacija nihilizma, je li to umjetnost radi umjetnosti ili je to čista zabava? Ili nešto sasvim drugo?
Michael Gira: Apsolutno ne, i mi smo svakako suprotnost nihilistima. Kao što rekoh, namjera je radost, stvoriti okruženje u kojem zvuk služi kao portal za blaženstvo, biti obavijen u naručju Boga.
Vaši tekstovi najčešće zvuče poput školjki sastruganih s površine ida. Kako pjesma poput “I Am a Tower” s citatom Donalda Trumpa (“I alone will fix it”) i njegovom megalomanijom i zabludama u hvalivsavom stilu pronalazi svoje mjesto u vašem opusu? Može li ludilo poput njegovog biti inspirativno?
Michael Gira: Pišem o bezbroj tema. Često pišem kroz iskustvo masovnih medija, i tako se dogodilo da mi se sjajna zvijer Donalda Trumpa infiltrirala u um, budući da je ovaj lik nažalost bio tako istaknuta figura u medijskom krajoliku posljednjih godina. Odavno sam raskrstio s tom pjesmom, ali u to vrijeme osjećao sam dužnost pustiti ga u svoju psihu i kanalizirati pravu, skrivenu namjeru njegovog glasa.
Koliko ozbiljnom smatrate prijetnju koju Trump predstavlja, ne samo američkoj demokraciji već i ostatku svijeta, u svom poremećenom i nekontroliranom drugom mandatu? Koliko smo svi sjebani, od jedan do deset?
Michael Gira: Nisam politički analitičar, ali po mom mišljenju on predstavlja apsolutno najgore tendencije Amerike, a budući da je u poziciji gotovo apsolutne moći, to ne sluti na dobro za sve nas. Kao i mnogi od nas, zapanjen sam i razočaran što je Antikrist sada predsjednik SAD-a. Teška vremena nesumnjivo su pred nama, ali podsjećam se da oholost neizbježno vodi do Nemeze, koliko god to bolan i katastrofalan proces bio. Promjena je neizbježna.
Ima li još išta čemu se ljudska rasa može radovati u ovom trenutku? Može li duh još uvijek prevladati?
Michael Gira: Ako išta znademo o Drugom svjetskom ratu, svjesni smo da smo u relativno nedavnoj prošlosti proživjeli apokalipsu nezamislivih razmjera. Nemam pojma što slijedi, ali vrijedi imati na umu da smo jednom preživjeli razornu silu daleko veću od one koju trenutno doživljavamo. To svakako ne znači da je samozadovoljstvo opcija, već samo da je naša povijest na Zemlji duga i da se stvari uvijek, uvijek mijenjaju.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
