Jedno od obilježja naše scene je i velik broj bendova u kojima paralelno svira dobar dio njezinih aktera, bilo da je riječ o stalnom ili privremenom članstvu, pojačavanju postave za neki važan nastup ili udruživanju snaga u kojekakvim sessionima.
Dobar primjer takvih, najčešće one-off sessiona, u koncertnom su smislu Močvarini Impronedjeljci, dok bi “Vol. 1“ projekta Svibanj gledano diskografski najbližeg srodnika imao u fenomenalnom albumu “Sunrise Sessions“ na kojem je dvadesetak glazbenika iz, među ostalim, Chuija, Mayalesa, Elementala, Kozmodruma i Mimika Orchestra formiralo ad hoc sastave od kojih je svaki izveo jednu improviziranu kompoziciju.
“Vol. 1“ je žanrovski sasvim druga priča, što postaje jasno čim pročitate imena bendova u kojima inače djeluju članovi Svibnja, a to su ###, Stereosister, Žen, Ki klop, nemanja, Elizabeta Bam i Mark Mrakovčić, pri čemu vrijedi spomenuti i prošle im zasluge iz, primjerice, Punčki i Hemendexa. Po uzoru na “In the Fishtank“, seriju EP-jeva nizozemske etikete koje su zajedno ili samostalno u 48 sati snimali Sonic Youth, The Ex, Tortoise, Dirty Three i mnogi drugi, ova je ekipa bukirala studio na sedam dana i kreirala isto toliko skladbi u kojima se nižu, povremeno i spajaju shoegaze, post-rock, noise, indie pop pa i elektronika na način na koji su joj pristupali Neu!, Tangerine Dream ili Brian Eno.
Princip rada bio je jedan dan/jedna pjesma, pri čemu je ta pjesma u navedenom roku napisana, uvježbana i snimljena, a konačan rezultat bio bi impresivan čak i da su na njima radili mjesecima.
“Jel dosta“ otvara ploču nečim ne previše udaljenim od Vangelisa i Jean-Michela Jarrea poslije čega prerasta u beat nalik Kasabianu, uz središnji segment blizak novosadskim Boyama, primjetnima i u refrenu iduće “Kayak“ koja me podsjetila i na Slint ili Mogwai. Neizbježne su bile i sličnosti s matičnim im bendovima, posebno Žen i ###, koje ipak, što je možda i ključno, ne prelaze u potkradanje samih sebe.
U svoje su kompozicije nagurali mnogo različitih dionica, promjena tempa pa i atmosfere koja se kreće od meditativne do šizofrene, a to se u mom slučaju manifestiralo na način da sam i u nešto slabijim stvarima pronašao dijelove itekako vrijedne ponovnog slušanja. Izdvojio bih još i završne skladbe na svakoj strani, svojevrsni yin yang frenetičnog post-punka “Pušten“ i gotovo ambijentalnog finala “Nedelja“ na tragu “Pygmaliona“ Slowdive. Što se tekstova tiče, njih su najviše napisale Eva Badanjak i Laura Tandarić, a kreću se od parola pogodnih za pisanje po zidovima i transparentima prema blago pomaknutim poetskim slikama.
Red bi bio nabrojiti i ostatak postave, odnosno Gorana Nježića, Svena Sorića, Anju Tkalec, Jonu Jovanović i Naranču, a u kojim su kombinacijama svirali preporučam da pogledate na efektno dizajniranom omotu ploče, gdje se može pročitati i dnevnik snimanja, odnosno doznati kako je nastajala koja pjesma.
Tko god bude radio na vol. 2 morat će se prilično potruditi da nadmaši ovo što je napravio Svibanj. Osobno to jedva čekam čuti, a bilo bi sjajno kada bi se čekanje moglo prekratiti koncertnom promocijom, u kojoj god postavi odlučili nastupiti.
Ocjena: 9/10
(Mudri Brk, 2025.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
