Film Scotta Coopera svjedoči o nepokolebljivom umjetničkom integritetu Brucea Springsteena, ali i njegovoj depresiji koja ga je gotovo koštala karijere.
Možda je s lanjskom filmskom biografijom Boba Dylana “A Complete Unknown” redatelj James Mangold slomio kalup prema kojemu su dosad desetljećima snimane priče o životima glazbenika. Svi takvi filmovi uglavnom nalikovali su jedan drugome kao jaje jajetu prateći živote svojih subjekata od djetinjstva preko postizanja slave i neizbježnih muka i prepreka do određene krune karijere, a jedino što se u njima mijenjalo bio je lik u centru priče.
Mangold je odbacio takav pristup i odlučio se koncentrirati na jednu epizodu iz Dylanovog života, onu kad se s bendom uključuje u struju na Newport Folk Festivalu 1965., i uspio u toj epizodi reći više o enigmi Boba Dylana nego što bi to mogla bilo koja tipična biografija. Naravno, nije on bio prvi kojemu je takav pristup pao na pamet, sjetimo se slučaja od prije deset godina kad je Don Cheadle sam režirao sebe u ulozi Milesa Davisa u polufikcijskom filmu “Miles Ahead”, ali taj nadrealni uradak se teško može nazvati tipičnom biografijom.
“Springsteen: Deliver Me from Nowhere”, kao i “A Complete Unknown” ima više osobina klasične biografije od Cheadleovog filma. Kao što je Mangold svoj film temeljio na knjizi Elije Walda “Goin’ Electric”, tako i režiser Scott Cooper svoje djelo o Bossu temelji na odličnom zapisu Warrena Zanesa s kojim dijeli ime, a koji se fokusira na razdoblje od dvije godine (1981. – 1982.) u kojoj Bruce (izvrsno ga kanalizira Jeremy Allen White, dosad najpoznatiji po glavnoj ulozi u seriji “The Bear”), iscrpljen od turneje The River koja je pratila istoimeni album koji mu je s “Hungry Heart” priuštio prvi Top 10 singl karijere, kupuje kuću u Colt’s Necku u New Jerseyju i započinje rad na svom sljedećem poglavlju koje započinje u kućnom studiju s jednostvanom opremom za višekanalno snimanje koja je u to vrijeme bila priličan novitet.
Dok Columbia Records, obožavatelji, pa čak i njegov prijatelj i suradnik Jon Landau (Whiteov imenjak i još jedna televizijska zvijezda, uvijek odlični Jeremy Strong iz “Succession” koji je i lani bio nominiran za Oscar za sporednu ulogu Roya Cohna u filmu o Donaldu Trumpu “The Apprentice”) očekuju da će roker nastavit svoj meteorski uspjeh izbacujući nove hitove, Brucea inspiracija odvede drugim putem.
Mješavina sjećanja na djetinjstvo, kao i utjecaji priča Flannery O’Connor, filmova “The Night of the Hunter” i pogotovo “Badlands” Terrencea Mallicka (koji, slučajno ili ne, djeli ime s ranijom Bruceovom pjesmom s albuma “Darkness on the Edge of Town”) i istinite priče o Charlesu Starkwateru i njegovoj djevojci Caril koja ga je nadahnula – svojevrsnom stvarnom “Natural Born Killers” paru i njihovom ubilačkom pohodu – Springsteen na svom stroju snima kosture pjesama jednostavnih melodija i mračnih tema koji imaju neki je ne sais quoi koji kao da je nemoguće proizvesti u studiju s bendom.
Istovremeno nastaju i punokrvni hitovi koji će tvoriti njegovo sljedeće izdanje “Born in the U.S.A.” koje će ga lansirati do statusa svjetske megazvijezde, ali “Deliver Me from Nowhere” u osnovi je priča o umjetničkom integritetu glazbenika koji slijepo vjeruje u kvalitetu svoje demo snimke sniljene na običnu crnu kazetu bez omota na kojoj je zabilježena njegova sirova emocija i vjerojatno njegov najbolji rad do tada.
Album će kasnije bez promotivne kamppanje i turneje, pa čak i bez njegovog lica na naslovnici (što je, izgleda tad bilo nezamislivo), ipak postati priličnim hitom unatoč negodovanju i niskim očekivanja svih studijskih glavešina. A danas je teško naći ijednog kritičara ili obožavatelja koji će vam reći da je “Born in the U.S.A.” bolji album od “Nebraske”, koliko god da prvi više novca zgrnuo i uspjeha postigao u svoje vrijeme.
Osim što je “Deliver Me from Nowhere” priča o umjetničkom integritetu, to je i psihološka drama o nesigurnosti muškarca zatečenog uspjehom koji postiže u ulozi macho rokera, čovjeka koji strahuje od veze traumatiziran odnosom s ocem (Stephen Graham) i djetinjstvu i koji nadomak najvećeg uspjeha karijere doživljava ozbiljne napade depresije i emocionalni slom koji ga je mogao koštati svega da su se karte drugačije posložile. I upravo ovvaj dio priče čini Cooperov film posebnim u svom žanru.
Cooper je redateljsku karijeru također započeo pričom o glazbeniku, “Crazy Heart” u kojemu je Jeffu Bridgesu uloga alkoholičarskog country pjevača Bad Blakea opravdano donijela Oscar za najboljega glumca, ali njegovi su demoni bili mnogo sličniji klišejima o pijanim banditima s gitarama, dok je Springsteenova depresija zastrašujuće stvarna i opipljiva. Dvojici likova zajednička je i nemogućnost ostvarivanja romantičnog odnosa, no ponovno, doslovno ćete osjetiti slomljeno srce Springsteenove Faye (Odessa Young).
Iako je snimljen s potpunim Springsteenovim odobrenjem, “Deliver Me from Nowhere” je daleko od hagiografije. Izvrstan je i prikaz njegove depresije koji svakako budi suosjećanje, ali i isti onu ljutnju i bijes koju ljudi osjećaju prema čovjeku u depresiji: zašto se dovraga ne trgne i postigne nešto s tom divnom ženom koja ga voli?! Ali bolest je stvarna i odnosi svoju cijenu.
Unatoč određenim zaokruživanjima priče, “Deliver Me from Nowhere” u velikom dijelu ostaje otvorena knjiga čija se naknadna poglavlja tek imaju napisati. To samo dodatno pojačava dojam istinitosti svega što smo vidjeli na ekranu. Ovo nije feelgood priča za fanove koji su došli uživati uz ekranizaciju “best of” hitova iz Springsteenove pjesmarice. Kao i pjesme s “Nebraske”, ovo je tmurna priča u kojoj će veću važnost na soundtracku odigrati “Frankie Teardrop” Suicidea negoli, recimo, “Born to Run”. Pametnom dosta, rekle bi budale.
(Napomena: Priču o samom albumu “Nebraska” nastavit ćemo uskoro u narednom poglavlju koji će se baviti njegovim danas objavljenim deluxe reizdanjem.)
Ocjena: 9/10
(20th Century Studios, 2025.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
