Ovo je Techno Impala!
Stariji fanovi Tame Impale uvijek će tražiti novi „Lonerism“. Treba ih razumjeti. U toj fantastičnoj suradnji genijalnog australskog autora Kevina Parkera i genijalnog američkog producenta Davea Fridmanna 2012. godine nastao je jedan od najboljih i najvažnijih indie rock albuma ranog 21. stoljeća. Epohalno izdanje post-milenijskog psych pop rock zvuka i najkreativniji pomak u viziji neopsihodelije možda još od vremena kad su se Andy Patridge i XTC prerušili u The Dukes of Stratosphear na ploči „25 O’Clock“.
S druge strane mlađi pratitelji Tame Impale najprije će tražiti mega hitove poput „The Less I Know the Better“, koji samo na Spotifyu broji preko 2 milijarde streamova. Treba i njih razumjeti. Kevin Parker je njihov omiljeni hitmaker s briljantnom one-man-band diskografijom i impozantnim popisom slavnih klijenata, od Lady Gage do Due Lipe i od Marka Ronsona do Gorillaza.
S takvim predispozicijama na petom albumu Tame Impale mogao je komotno birati između nastavka proizvodnje planetarnih pop hitova i flashbacka u psihodelični shoegaze, ali on je izabrao neizvjesniji treći put. „Deadbeat“ je album s kojim Kevin Parker kao da poručuje – zbogom indie rokeri i hvala na pažnji, ovo je Techno Impala!
Kad su u prethodnom longplej izdanju „The Slow Rush“ iz 2020. prevagnuli daily disco ritmovi i yacht rock aranžmani, indie ekipa ipak je došla na svoje u nostalgično i psihodelično obojenim pjesmama „One More Hour“ i „Tomorrows’s Dust“. Na 12 novih novih traka gotovo da nema takvog materijala, pa je donekle razumljivo zbog čega se u prvim reakcijama na „Deadbeat“ iz tabora publike i kritike javljaju neki nezadovoljni, razočarani i zbunjeni glasovi.
Nostalgičari koji uporno prizivaju „Lonerism 2“ zasad se mogu utješiti izvrsnim albumom „III Times“ australskog tandema GUM & Ambrose Kenny-Smith. GUM je projekt Jaya Watsona (Pond, Tame Impala live) koji u ovoj kombinaciji s pjevačem King Gizzard & the Lizard Wizarda doista zvuči kao visokokvalitetna nadogradnja stare psihodelične Tame Impale, gdje je Watson odigrao jednu, ali vrijednu ulogu koautora udarne pjesme „Elephant“.
Za to vrijeme Parkerovo skretanje na treći put donosi niz zanimljivih novotarija makar će onima što su ga pažljivo pratili na nedavnim uspješnim gostovanjima biti jasno odakle vuče inspiraciju za skladbe s najviše hit potencijala kao što su najavni singl „Loser“, koji je dobro prošao i u hrvatskom YT trendingu, aktualni singl „Dracula“, „Obsolete“ i uvodna „My Old Ways“.
Jedan od vanjskih izvora kreativnog napajanja je Kevinova autorska i vokalna suradnja s Gorillaz na povelikom hitu „New Gold“ s posljednjeg albuma „Cracker Island“. Drugi važan izvor napajanja je svakako „Neverender“, Grammyem nagrađena kolaboracija s francuskim electro house prvacima Justice izvedena na njihovom lanjskom albumu „Hyperdrama“. Na ovim ekskurzijama, što su se preklapale s početnim fazama snimanja petog albuma Tame Impale, Parker je mogao iskušati neke nove zamisli koje će zaokružiti kad se vrati doma u Fremantle.
U lučkom gradu nadomak Pertha, gdje se nalazi najposjećeniji australski nadgrobni spomenik jer je tamo pokopan Bon Scott, skrasio se sa suprugom Sophie Lawrence i dvoje klinaca. Mala Rose pozira s tatom na naslovnici albuma „Deadbeat“. U kućnom studiju Parker je po običaju sve odradio sam. Prateći muzičari, koje smo gledali i slušali u postavi Tame Impala na onom nezaboravnom koncertu u pulskoj Areni, ponovno su mu se pridružili za tri giga odsvirana na Baliju, u San Diegu i na brazilskoj Lollapaloozi. Svjetska turneja kreće iz New Yorka, a kako europski dio dolazi na red tek na proljeće zainteresirani će imati dovoljno vremena da se detaljno upoznaju s novim materijalom i novim zvukom Tame Impale.
Uvodni taktovi „My Old Ways“ zvuče kao kratka posveta Brianu Wilsonu, ali pjesma će se do prvog refrena transformirati u synth pop s australskim ljetnim štihom kakav ponekad imaju Empire of the Sun. Ne zaboravite da njima ljeto dolazi kad mi ulazimo u zimu. Druga pjesma „No Reply“ ne zvuči kao budući hit, a možda je samo krivo pozicionirana jer bi se predugi klavirski outro definitivno bolje uklopio u samu završnicu albuma.
Daleko više hit potencijala ima „Dracula“, gdje se Tame Impala diskretno naslanja na suradnju s Gorillaz, a uskoro ćemo znati hoće li na svjetskim top listama nadmašiti „New Gold“. U funky temi „Loser“ otkriva se prva od nekoliko asocijacija na „Thriller“ u aranžmanu i produkciji zvuka, ali Kevin ne pokušava pjevati kao Michael Jackson. „Oblivion“, „Not My Word“ i „Piece of Heaven“ pojačavaju dojam da bi se „Deadbeat“ mogao pretvoriti zbirku u Aussie synth pop hitova, ali tek smo na polovici albuma.
Nastavak zvuči radikalno drugačije. Kroz „Obsolete“ se elegantno provlači trag francuske elektronike i ranije zajedničke akcije s Justice. A onda se Tame Impala potpuno prebacuje na domaći bush doof teren. Neviđena lomljava počinje s „Ethereal Connection“, a završava prigodno naslovljenom „End of Summer“. Supermoćan osmominutni techno-trance banger „Ethereal Connection“ zvuči kao da je stari Underworld sa soundtracka „Trainspotting“ teleportiran iz engleske magluštine na australsko sunce i spušten u špicu nekog od ljetnih bush doof okupljanja poput čuvenog Rainbow Spirit Festivala.
Doof je stari australski izraz za „techno čekićanje“, ali suvremeni bush doof festivali koji se održavaju u prirodi pretežno su povezani s psy-trance kulturom. Sedmominutna „End of Summer“ je također pravi banger iako se malo više oslanja na prepoznatljivu Parkerovu melodijsku liniju, a ima i poveznicu s ranijim izdanjima Tame Impale preko Soulwax remixa za „Let it Happen“.
U tim dosad neiskušanim kombinacijama Kevin Parker može računati čak i na EDM auditorij, ali za njega je krucijalno pitanje kako će album „Deadbeat“ nakrcan svakovrsnom elektronikom izvoditi pred svojom publikom na koncertima Tame Impale. Zanimljivo zagrijavanje s pratećim bendom odrađeno je kroz američki radijski session NPR’s Tiny Desk Concert, gdje su „Loser“ i „Dracula“ maestralno i jednostavno izvedene samo na akustičnim gitarama. Kevin Parker i dalje stvara briljantne pjesme, a na tome se gradi nedostižna prednost Tame Impale.
Ocjena: 9/10
(Sony, 2025)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
