Izvorno objavljena 1988. u svega stotinu primjeraka i sastavljena od raritetnih demo i koncertnih snimaka nastalih pet-šest godina ranije (i više ako govorimo o La Stradi). kazeta ‘Hokel klub Virginitas’ izašla je na luksuzno opremljenom vinilnom izdanju uz, što je vjerojatno i najvažnije, poboljšani zvuk.
Od svih mitova i legendi o jugoslavenskom post-punku i alternativnoj sceni malo ih se po svojoj dugotrajnosti, značaju i utjecaju moglo mjeriti s novosadskom Lunom. Iako su djelovali prilično kratko, odsvirali svega petnaest koncerata i iza sebe ostavili tek jedan studijski album, posthumno izdane “Nestvarne stvari“, Slobodan Tišma i ekipa u kolektivnoj su se memoriji štovatelja yu-rocka zadržali do te razine da je monografija grupe “Ogledala Lune“ autora Predraga Popovića, Saše Rakezića i Gorana Tarlaća pobudila interes o kakvom sanjaju i neki puno dugovječniji bendovi, a i njihov reunion bez ikakve prethodne najave održan 2004. godine na Exitu spada među najčuvenije nastupe u povijesti festivala.
S obzirom na činjenicu da je spomenuta knjiga sadržavala i bonus materijal u obliku njihovog jedinog albuma, gomilu intervjua i dotad neobjavljenih fotografija, činilo se da je priča o Luni zaokružena, no pritom se zaboravilo na posljednji, najmanje poznat djelić mozaika, onaj koji nas vraća na sam početak.
Riječ je o kaseti “Hokej klub Virginitas“, izvorno objavljenoj 1988. u svega stotinu primjeraka i sastavljenoj od raritetnih demo i koncertnih snimaka nastalih pet-šest godina ranije (i više ako govorimo o La Stradi). Ista je nedavno konačno izašla na luksuzno opremljenom vinilnom izdanju uz, što je vjerojatno i najvažnije, poboljšani zvuk, zahvaljujući talijanskom F.O.A.D. Recordsu i Guranju s litice našeg neumornog diggera Igora Mihovilovića.
Neke od tih pjesama našle su se i na bendovom prvijencu, među ostalima i njihov kreativni vrhunac “Ogledalo Lune“, dok ovdje dolaze u svom embrionalnom, nepročišćenom obliku. Pritom su posebno interesantne live snimke koje istovremeno zvuče divlje, kaotično i virtuozno, uz doista originalnu svirku glazbenika koji su i tada i poslije imali važno mjesto i na novosadskoj sceni i mnogo šire. Za bubnjevima je bio Ivan Fece-Firči, koji će ubrzo prijeći u Ekatarinu Veliku, basist paralelnog Luninog projekta La Strada Boris Oslovčan je kasnije svirao na “Plitkoj poeziji“ Pekinške Patke, čiji je član (istini za volju, ne u to vrijeme) bio i gitarist Zoran Bulatović-Bale.
Upravo Bale je i glavni skladatelj Lune u koju je ugradio i osebujan stil sviranja u kojem su se nježnije, melankolične melodije izmjenjivale s neobičnim, ali eksplozivnim riffovima na tragu onoga što su, primjerice, radili Peter Laughner i Tom Herman u ranim danima Pere Ubu Upravo sam “Spori Metropolis“, dezorijentirajuću temu epskog trajanja koja djeluje kao da bi se svaki čas mogla potpuno raspasti, uvijek doživljavao ovdašnjim odgovorom na “Sentimental Journey“, prekrasno poremećeno finale “Modern Dancea“, prvijenca tih avangardnih garažnih rokera iz Clevelanda.
Lunu se nerijetko svrstava u darkwave, gothic rock ili kako ga već volite zvati, ali njihov je izričaj ipak bio znatno širi i naslonjen na najvažnije predstavnike art-rocka od šezdesetih nadalje. Za to je vjerojatno najzaslužniji bio upravo Tišma koji je tada već prešao tridesetu i ostavljao dojam da se u rock’n’rollu našao slučajno, shvativši da su gitara, bubanj i klavijature znatno učinkovitija platforma za njegovu poeziju.
Uz to je, barem tako kažu tadašnja svjedočenja, svojim imidžem fakultetskog profesora bio nekoliko galaksija udaljen od ljutih punkera s jedne i prvih jugoslavenskih neoromantičnih šminkera s druge strane. Tu je i sintesajzer Jasmine Mitrušić koji na “Hokej klub Virginitas“ svojom sanjivom sjetom podsjeća na “Closer“ Joy Divisiona, točnije tjeskobne poeme “The Eternal“ i “Decades“ koje su i ključni razlog zašto se navedenu ploču često nazivalo oproštajnim pismom Iana Curtisa.
Ova kompilacija uključuje i brže, direktnije pjesme koje su dokazivale da je, s iznimkom Tišme, Lunu sačinjavala generacija muzičara koja je, baš poput svojih angloameričkih suboraca, proizašla iz punka. Samim time, ne čudi što bi “Lambo“, ponajviše zahvaljujući Firčijevom tribalnom bubnjanju, u nekom paralelnom svemiru bio na repertoaru ranih Siouxie and the Banshees, dok, primjerice, “Vila“ ne bi bila loš izbor za pokrenuti neku brutalnu šutku.
Tišmini stihovi, pak, bez problema bi funkcionirali i da nikada nisu bili otpjevani na stageu, zbog čega ga treba ubrojiti među rijetke koji s punim pravom mogu nositi bezbroj puta prožvakanu etiketu “rokenrol pjesnik“. U njima su se preplitali izolacija, samoća, eros, smrt i različiti unutarnji lomovi pojedinca, oslikani simbolima ili inspirirani kakvim naizgled slučajnim svakodnevnim prizorom, pri čemu njegovu poetiku, možda i pogrešno, smatram jednako bliskom Jimu Morrisonu i Arthuru Rimbaudu.
Najstarije snimke na “Hokej klub Virginitas“ ipak ne pripadaju Luni, već ranoj postavi La Strade, a radi se o singlu sastavljenom od pjesama “On“ i “Sat“. Na njima su, uz Tišmu i već spomenutog Borisa Oslovčana, tada svirali gitaristi Dragan Nastasić i Siniša Ilić, dok je čitavu priču zaokružila Firčijeva ritam-mašina. Za produkciju je bio zaslužan Peđa Vranešević iz Laboratorije zvuka, a njihova suradnja izrodila je dvije najmračnije skladbe ovdje, one koje, zajedno s naslovnom stvari, donekle daju za pravo svima koji su La Stradu i Lunu smatrali darkerima.
La Strada je, spomenimo i to, poslije raspada Lune u svojoj kasnijoj inkarnaciji 1987. godine objavila eponimni album kojim je Slobodan Tišma uputio posljednji pozdrav bavljenju glazbom. Vjerojatno je tako i moralo biti, njegovi bendovi ionako su bili previše posebni i drugačiji za nešto iole nalik karijeri.
(F.O.A.D. Records/Guranje s litice, 2025.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
