Nakon što je otvoren početkom listopada nastupom Lidije Dokuzović, ciklus world music koncerata koji zajedno organiziraju Lisinski srijedom i Izvorišta Emira Fulurije sinoć je nastavljen pravom istočnom glazbenom poslasticom koji je priredio trio Alija Doğana Gönültaşa, kurdskog pjevača i svirača tambera koji uz njega još čine i njegov imenjak, udaraljkaš Ali Kutlutürk te Fırat Çakılcı na klarinetu.

Koncerti koje organizira Fulurija rijetko trebaju doći uz preporuke bilo koga drugoga osim njega samoga, ali ovaj put glas o gostovanju Gönültaşa proširilo je i nekoliko glazbenika s naše scene. Naime svi koji su imali prilike gledati njegove koncerte na njegovim festivalskim nastupima poput onog na WOMEX-u ili budimpeštanskom Ritmu prenijeli su glas o dirljivim izvedbama koje nerijetko izvlače i suze kod publike.
Uvjeren sam da je slično bilo i sinoć u maloj dvorani Lisinskog, pogotovo među posjetiteljima koji i sami imaju turske ili kurdske korijene, a takvih je i u Zagrebu bio nemali broj, kojima je set od trinaest pjesama i bisom poslužio kao ne pretjerano česta prilika da se na ovim područjima susretnu sa daškom svoje tradicije, ali isto tako i među lokalnim namjernicima sklonim egzotici istočne glazbe nabijene emocijom i ljepotom očuvanom kroz stoljeća.

Ali je simpatični brko koji unatoč činjenici da puni koncertne dvorane diljem Europe i svijeta djeluje iskreno uzbuđen i dirnut svakim susretom s publikom. Zanimljivo je da je karijeru započeo svirajući u post rock sastavu Ze Tijê, a relativno nedavno, 2022., je zaplovio u solo karijeru albumom “Kiğı”, nazvanom prema izvornom imenu svog rodnog grada u istočnoj Anatoliji, na kojemu se posvetio slavljenju svoje kulturne baštine. Proces je nastavljen i na lanjskom “Keyeyî”, i upravo materijal s ove dvije ploče činio je većinu setliste sinoćnjeg koncerta u Lisinskom.
Za pohvalu je potez organizatora koji su ovoga puta dali otisnuti koncertni program na flajere s popisom izvedenih pjesama i njihovim kratkim opisom kako bismo svi koji ne razumijemo ni jedan od četiri ili pet jezika na kojima je Ali pjevao dobili sliku o čemu je ou njima riječ. Ne izneađuje činjenica da je riječ o ljubavnim baladama, pjesmama o zemlji i ratu, svadbenim plesovima ili pak lascivnim poskočicama poput “Bostan” o vrtlaru koji se hvali svojim… krastavcem.

Emotivni nastup postao je još bolji kad je nakon što je u centralnom dijelu Ali sam izveo dvije pjesme (“Ponekad svi trebamo biti sami”, rekao je), bend izveo “Klama Memo”, tragičnu pjesmu o ocu koji zabunom u ljubomornom ispadu ubija sina, kompoziciju u kojoj je pokazao svu raskoš svojeg vokala, da bi zatim u instrumentalu “Kayıp oğul için dans”, prije koje je publiku naučio pjevati njezinu jednostavnu melodiju, došlo do onog trenutka koji izmamljuje suze.
Ova pjesma ima podugačku priču koja je prati, a ja ću je pokušati prepričati u najkraćim mogućim crtama. Naime, nadahnuta je fotografijom plesa jednog starca koja je nastala kad je isti upoznao njezinog autora i zamolio ga da ga zagrli jer ga je ovaj podsjećao na njegovog pokojnoga sina. Ovaj ga je zatim ovjekovječio u spomenutomm plesu koji je Ali na koncertu izveo u vlastitoj interpretaciji, s izrazima lica koji su čas otkrivali nepatvorenu bol, da bi se zatim pretvorili u zanos glazbom koji toj istoj boli prkosi.

Cijela ta prispodoba o patnji jednog čovjeka oživjela je u plesu koji je u sebi sadržavao izmiješane obje one čaše koje je Petar Petrović Njegoš spominjao u stihovima koje mi je često znao ponavljati otac: “Čašu meda jošt niko ne popi, što je čašom žuči ne zagrči; čaša žuči ište čašu meda, smiješane najlakše se piju.” Nakon toga dirnute nam duše bile su spremne za vatromet ritma koji je uslijedio u finalu s plesom “Bar E’Lek” i vrckavoj “Entrcime”, prije nego se pjevač vratio na bis i izveo dodatnu želju iz publike.
Emirova Izvorišta tako su sinoć nastavila sa svojom misijom upoznavanja ovdašnje publike s tradicijama kako udaljenih krajeva, tako i onih naših vlastititih, a koja oplemenjuje dušu kao rijetko koji program koji možemo pratiti u našem gradu. Iz tog razloga svakako treba skrenuti pozornost i na nadolazeće koncerte ovog ciklusa, pa će tako do kraja godine na istoj pozornici nastupiti još i Justin Adams & Mauro Durante (10. prosinca), dok će 11. veljače četrdeset godina karijere obilježiti velika Lidija Bajuk. Osmog travnja predstavit će nam se The Breath, a kao posebna poslastica za kraj čeka nas malijski blues majstor Samba Touré koji će nastupiti 20. svibnja.




























