Jim Matheos, gitarist slavnih Fates Warning te čovjek iznimna talenta i višestrukih interesa, vodi nas na još jedno meditativno glazbeno putovanje.
Kad se glazbeni znalac susretne s projektom naziva Tuesday the Sky odmah će znati da je riječ o nečemu što je vezano uz post-rock ili neku drugu vrstu ambijentalne rock glazbe. Sjetit će se mnogih bendova s pretencioznim imenima koja zapravo ne znače ništa i koji takvim kriptičnim, začudnim i tobože poetičnim slikama žele dočarati kompleksnost i dubinu vlastita umjetničkog izričaja.
Rekao bih da je u tom smislu glazba najčešće puno efektnija i bolja od imena benda. Od tih, čija je glazba smislenija od toga kako su se nazvali, prvi mi na pamet padaju Explosions in the Sky, God is an Astronaut, If These Trees Could Talk i We Lost the Sea. A oni koji doista vole i prate post-rock znaju da ih ima mnogo, mnogo više…
I Jim Matheos imenovao je svoj solo-projekt s namjerom da dočara atmosferu glazbe koju će stvarati. Nekog posebnog značenja, kako je više puta priznao, nema; to je samo kontrast između običnog, bezličnog dana u tjednu i neba kao najčešćeg simbola za beskraj. Nekima će Tuesday the Sky zvučati ponajprije bedasto, drugi će pak gubiti živce, smatrajući da je riječ o poetski nepotrebno razmetljivoj konstrukciji, a trećima to neće smetati jer će im proizvoljno i neobično ime biti važno ponajprije na razini osjećaja, a ne semantike. Kombinacija „utorka“ i „neba“ bit će im stoga baš cool.
Sâm Matheos odlučio je da će mu u ovom glazbenom projektu upravo osjećaji biti u središtu pozornosti. Gledajući unatrag obilježja njegove bogate karijere možemo zaključiti da se neka vrsta pomne osjećajne introspekcije pojavljivala često, ali da možda nije toliko prevladavala u izričaju kao što prevladava u najnovijim kompozicijama.
Doduše, osobno mi je uvijek bio draži Jim Matheos iz kasnijeg dijela opusa Fates Warninga, a posebice s posljednja tri-četiri albuma, kad je specifična emotivnost bila temelj njihova progresivno orijentiranog metala. Bilo mi je to mnogo uzbudljivije od ranijih ostvarenja koja su ponekad neugodno podsjećala na najbanalniji sloj stvaralaštva Iron Maidena.
Ipak, najdraži će mi biti onaj Matheos koji se s Johnom Archem, prvim, kratkotrajnim pjevačem Fates Warninga, udružio u duo Arch/Matheos i tijekom prošlog desetljeća stvorio dvije odlične zbirke pjesama, od kojih će neke s albuma „Winter Ethereal“ iz 2019. biti na rubu genijalnosti. I taj će Matheos inzistirati na emocijama, artikulirajući njihov najširi mogući spektar, od suspregnute i tihe tuge do žestokog i glasnog bijesa.
Na najnovijim pjesmama prevladava pak suptilan pristup i tiha introspekcija. Žešćih je rifova i glasnijih dionica doista malo, čak i manje nego na prethodna dva albuma objavljena pod imenom Tuesday the Sky. Ocijenivši ih pretežito pozitivno, kritika je albume „Drift“ iz 2017. i „The Blurred Horizon“ iz 2021. prepoznala kao značajan odmak od estetike Fates Warninga, a koja je ipak, unatoč progresivnim tendencijama, bila utemeljena prvenstveno u heavy metalu. Općenito, čini se da je – na žalost mnogih – dugotrajno poglavlje Matheosova rada s matičnim bendom završilo te da ćemo ga odsad susretati isključivo u tišim i laganijim samostalnim projektima ili istim takvim suradnjama s bliskim prijateljima i kolegama.
„Indoor Enthusiast“ nije, dakle, koncipiran na konvencionalan način, već funkcionira kao zbirka instrumentalnih skladbi koju je za potpun doživljaj potrebno poslušati u cijelosti. Slušanje pojedinačnih naslova – a na albumu ih je jedanaest – neće imati mnogo smisla. Riječ je zapravo o svežnju zvučnih ambijenata stvorenih isključivo električnom gitarom te suzdržanom i toplom elektronikom. Bubanj će se pojaviti samo na par kompozicija – svira ga poznati nizozemski bubnjar s američkom adresom Dennis Leeflang – pa se može zaključiti da se Matheos odlučio za izrazito minimalistički pristup.
U tom smislu gitarist ovdje ne pokazuje sviračku virtuoznost. To doista nije ni potrebno, jer oni koji trebaju znati već odavno znaju da je riječ o vrhunskom glazbeniku. Nema tu vrtoglavih solaža, prepoznatljivih hard rock ili metal rifova te brze izmjene power akorda. Gitara će ovdje poslužiti ponajprije kako bi se njome plela fina melodijska mreža i stvarale fragilne zvučne slike u kojoj svaki ton ima posebnu vrijednost.
Nije riječ o glazbi koja privlači svojom složenošću, već o onoj koja stvara atmosferu i budi emocije zaista minimalnim sredstvima. Matheosove kompozicije stoga ne prizivaju i ne potiču stanje uzbuđenosti. Naprotiv, one će nam najčešće umiriti otkucaje srca i usporiti dah, pa možemo zaključiti da posjeduju izrazitu meditativnu kvalitetu.
S obzirom na to da je zamišljena za slušanje u cijelosti, ova zbirka zapravo ne posjeduje mnogo dijelova koji se ističu na bilo koji način. Iznimka je uvodna skladba naslovljena „The Nearest Exit May Be Behind You“, punokrvna post-rock stvar koja se odlikuje suptilnim rastom i očekivanom gitarskom eksplozijom, svojevrsnom emotivnom kulminacijom, da bi se na koncu razriješila u nekoj vrsti duševnog smiraja. Riječ je svakako o jednoj od najefektnijih Matheosovih kompozicija stvorenih u sklopu ovoga solo-projekta.
Naposljetku, zaključit ćemo da naslov albuma obiluje smislom, za razliku od kombinacije „utorka“ i „neba“ kojom je Matheos odlučio imenovati svoje samostalno stvaralaštvo. Autor se, naime, novom glazbom predstavlja kao introvert kojem odgovara raditi u samoći, u kućnom studiju, i stvarati tihe, profinjene introspektivne komade. Nije mu namjera impresionirati slušatelja vještinom sviranja gitare – to je činio ponajviše u sklopu rada s matičnim bendom – nego oblikovati glazbu koja će se također moći slušati u samoći, u naslonjaču, u neko prohladno jesensko predvečerje.
Znalci spomenuti na početku ovoga teksta u tom će smislu posebno cijeniti dionice u kojima i tišina zauzima važnu ulogu. To su slojevi koji ne postoje, ali ćemo ih lako moći zamisliti, dijelovi koji su mogli biti odsvirani, ali s namjerom nisu. Samo zreo glazbenik, s golemim iskustvom i utaženom potrebom za svjetlima reflektora, može na tako samouvjeren način prigrliti ovu vrstu minimalističkog pristupa. Sve navedeno navodi na zaključak da se Jim Matheos novim albumom pokazao kao istinski indoor enthusiast.
Ocjena: 8/10
(Metal Blade Records, 2025.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
