Pitchfork Avangarda – tri dana glazbenog lutanja po pariškim klubovima

Drugi dio izvješća s pariške edicije glazbenog festivala koji je pokrenula publikacija po kojoj nosi ime.

Deep Sea Diver na Pitchfork Festivalu u Parisu (foto: Anita Ulovec)

Za Pitchfork Festival možete kupiti jednodnevne ulaznice, po cijeni od 20 do 35 eura, ovisno o izvođačima i prostoru u kojem se koncert održava. No, postoji i Avant Garde pass – trodnevna ulaznica (za četvrtak, petak i subotu) koja omogućuje ulaz u šest klubova razbacanih po Bastille četvrti. Koncerti su osmišljeni tako da prelazite iz kluba u klub.

Ako unajmite bicikl i zaista se potrudite, možete čuti ponešto od svih 18 izvođača po večeri. Iako, ako želite svakom bendu posvetiti onoliko vremena koliko zaslužuje i ne planirate otrčati polumaraton svaku večer, 6 – 8 bendova je optimalno. Svaki izvođač ima oko 45 minuta da se predstavi publici, a klubovi se nalaze na 10-ak minuta hoda jedan od drugoga. Za ovo iskustvo potrebno je izdvojiti samo 77,97 EUR.

Klubovi

Zanimljivo je da ni jedan od njih nema samo jednu funkciju. U prostorima ovih klubova, osim koncerata, organiziraju se i predstave, privatni eventi, performansi, prodaje, a neki služe i kao dnevne galerije. Gotovosvaki prostor ima i bar, kafić ili restoran.

Supersonic Records je nekadašnja trgovina pločama koja se transformirala u klub s kapacitetom od 150 ljudi. Povremeno se unutra održavaju rasprodaje ploča, ali “core business” sada su koncerti. Prostor je opremljen kvalitetnom opremom za snimanje, a zidovi su prekriveni akustičnim oblogama, što ga čini pogodnim i za snimanje glazbenih spotova ili pjesama.

Pitchfork Festival u Parizu (foto: Anita Ulovec)

Supersonic, smješten odmah do Recordsa, neki mediji nazivaju the essential rock venue in Paris (Les Inrocks). U Supersonic klubu ćete na šanku pronaći nekadašnji sokovnik na pumpicu koji je sada napunjem pitkom vodom iz kojega si gosti sami toče vodu. Rad kluba, osim dolaskom na koncert, možete podržati i kupnjom mercha – platnene vrećice, majice, čaše nalaze se na polici u garderobi. Na svakom katu pronaći ćete mjesečni program negdje na zidu pa tako odmah možete napraviti plan za i sljedeći posjet.

Badaboum je dio ByeBye Plastic programa kojemu je cilj zamijeniti jednokratne plastične boce i čaše – višekratnim plastičnim čašama i staklenim bocama. Radio Nova, pariški radio koji se ističe svojom nekonvencionalnošću jer umjesto da slijedi tržišne trendove, istražuje različite žanrove i daje prostor glazbi koju drugdje rijetko čujemo, često prenosi izvedbe raznih umjetnika iz ovog kluba. Primjerice, Caribou je u Badaboumu prošlog rujna održao intimni koncert kao najavu svog novog albuma, a Radio Nova ga je prenosio.

Ono što sam primijetila jest da mi uši nisu “bubnjale” ili “zujale” niti nakon jednog koncerta tijekom festivala, bez obzira na žanr. Prijatelji koji su me udomili tijekom trajanja festivala, objašnjavaju kako Parižani zaista paze na buku. Ako glazbu pustite i malo glasnije tijekom večere, gotovo je sigurno da će vam pokucati susjed i ljutito zatražiti da je stišate – ponekad uz opomenu da niste u klubu – ili, u ekstremnim slučajevima, pozvati policiju dok svojim gostima upravo poslužujete sir za desert.

Gotovo svi klubovi imaju dvostruka vrata, na nekima čak stoji i redar koji pazi da se vanjska otvore tek kad se unutarnja zatvore. Tako se često nađete u “međuvratima”, kao u banci, čekajući da uđete ili izađete. U nekim prostorima, poput Le Mécanique Ondulatoirea, koji se nalazi u podrumu, na zidu se nalazi mjerač glasnoće. Po zidovima klubova možete pronaći i upute kome se obratiti u slučaju bilo kakve vrste napastovanja (čak i s objašnjenima što se sve podrazumijeva napastovanjem) – verbalnog, neprimjerenih dodira ili komentara seksualne prirode.

Pitchfork Festival u Parizu (foto: Anita Ulovec)

Bendovi

Tijekom Avant Garde dijela festivala uspjela sam poslušati nekoliko mladih, manje poznatih bendova. Nekima od njih ovo je bio prvi nastup izvan vlastite zemlje ili u Europi. Neki su na kraju zbunjeno zahvalili publici, rijetki su predstavili ostale članove svog benda. Neki od njih imaju tek 25 pratitelja na društvenim mrežama (Facebook ili Instagram), neki tek 100-injak slušatelja na Spotifyju. Upravo ovo i jest bit Pitchfork festivala – otvoriti vrata i otkriti nove glasove.

shortstraw. Ova punk/reperica iz Coventryja kaže da je sve što radi – DIY. Vrlo živahnih i pomalo grubih kretnji na pozornici, ova glazbenica kreće punk-repati i podizati raspoloženje uzvikujući: “Energy! Energy!”. Iako u sebi na prvi mah mislim: “da, baš ću biti energična ako mi ti tako kažeš”, njen ritam, dubok glas i živahnost su zarazni pa nisam uspjela ostati potpuno nepomična. A tako je bilo i u publici, ako ništa drugo, barem malo se klimalo glavom u ritmu.

holybones. Ovi dečki su autentični i pojavom i zvukom. Na njihov koncert ulazim nakon početka, dvorana je već dupkom puna. Ovaj duo (iako članova, navodno, nekada ima i više) nastupa lica zamotanih u poveze – izgledaju kao dvije mumije. Njihova glazba opisuje se kao alt elektronika, svoj odabir skrivanja identiteta u jednom od prijašnjih intervjua objašnjavaju kao način da svoju umjetnost izraze na jedinstven način kao i mnogi drugi umjetnici koji žele zadržati svoju originalnost. Zvuk? Teško rječima opisati. Znate one bendove koje poslušate na snimici pa dođete na koncert i razočarate se? Ovi dečki su sasvim suporotno – uživo zvuče puno bolje nego na Spotifyju. Koriste i neobične predmete kao instrumente, pa tako jedan od njih pjeva kroz ručni prijenosni megafon razglas.

holybones na Pitchfork Festivalu u Parizu (foto: Anita Ulovec)

Deep Sea Diver su indie rock bend iz Seattlea. Neodoljivo podsjećaju na mješavinu Descartes a Kant i Bombay Bicycle Cluba, a 2023. nastupili su kao predgrupa za Pear Jam. Zvuče uigrano, slušamo melankolične i lagane melodije koje se ponekada nervozno ubrzaju, a pozornicom dominira pjevačica i gitaristica Jessica Dobson.

Ruthven. Dolazi iz Londona, jedan je od prvih umjetnika koji su se pridružili Paul Institute, a koji su osnovali jedinstveni Jai Paul i A.K. Kratki beat, bas, isprepletene, pomao nepovezane zanimlijve melodijice koje vam škakljaju uho, koljena i kukove. I onda glas. Gospodin Sean Nelson aka Ruthven je pokušao dosegnuti neke visoke note i iako ugledni Fader za njega kaže kako “he creates Prince-like jams with the contours and sleekness of sports cars”. Ja se nadovezujem s tvrdnjom da čovjek nema glas za visoke note te su njegovi pokušaji da ih dosegne zvučali kao da netko povlači mačora za rep. Šteta, jer mu je glazba odlična.

LUCY (Cooper B. Handy). Čini mi se da ovaj gospodin ima samo jednu dobru pjesmu, a to je ona koju je snimio s Boy Harsherom. Sve osim toga…deseci i deseci pjesama koje traju po cca jednu minutu, poneke počinju s temama iz Titanica, Sweet Child of Mine i nekih drugih poznatih izvođača pa se pitate jel to neki tinejdžer kojega su iz šale pozvali da vidi kako je to nastupati na velikom festivalu. A on tijekom cijelog nastupa, u svaku pjesmu ubaci jedan sexy-wanna-be šapat “Phaaris. Phaaris. Phaaris.” I gotovo svaku pjesmu završava sa: “Are you doing alright Paris?!”. I onda opet ponovno. Isti beat, nepovezani narativ koji traje 90 sekundi. Kao da je netko uključio repeat koji traje, predugih, 45 minuta. Dragi Cooper, kvantiteta nije kvaliteta.

Real Farmer. Ovi dečki su znojni, nabrijani i glasni. Postpunk četvorac iz Groningena u svojim pjesmama pjeva o usamljenosti, slomljenim srcima i traženju mjesta u svijetu. Pri tome su ljuti, tužni, nabrajaju, pjevaju, viču, deru se i skaču tako da sve te emocije izađu van. Točno onako kako punk i treba zvučati.

Real Farmer na Pitchfork Festivalu u Parizu (foto: Anita Ulovec)

Makeshift Art Bar. Vjerujte mi, ne pretjerujem kada vam kažem da ovi dečki izgledaju kao da su se jučer krenuli brijati. Oni su jako mladi, mršavi dječaci koji su, uz holybones, po meni zaista highlight između svih bendova koje sam uspjela uloviti. Nastup započinju instrumentalom bez vokala kroz koji se zagrijavaju. Ljudi u publici se pogledavaju, klima se odobravanjem glava. Očekivali smo školski, neuštimani bend, a ono što sa pozornice dolazi zvuči odraslo, ozbiljno i puno, puno bolje nego na ikojoj playlisti koju je Pitchfork pripremio da poslušate prije koncerta. Njihov zvuk je sirov, glasan, pulsira, nervira vas, a ipak je uhu ugodan. Ima tu noisea, grungea, rocka, metala… Gledate ih kako se savijaju oko gitara, znojni su, pjevač je u transu, podiže ruku i pokušava dohvatiti nešto u zraku, mršti se. I onda do vas, kroz svo začuđenje i buku, dopiru riječi pjesama: “My my my… this could be something… something special…” i govorite si – da. Vrijedilo je doći. Ako ih želite poslušati, preporučam krenuti s pjesmom Bedwetter.

Zahvaljujući odlasku na ovaj festival, obišla sam pariške klubove koji podržavaju nezavisnu i alt scenu, upoznala nekolicinu novih mladih bendova u kratkom vremenu, čula njihove kikseve, ali i neke zaista perspektivne izvođače. Međutim, uspjela sam i malo promotriti parišku domišljatost, poduzetnost i inovativnost. Ovi klubovi opstaju i u strogim uvjetima oko glasnoće, susjeda u zgradi koji iznajmljuju stanove turistima i ne ide im u prilog da netko tulumari pokraj njih, financiraju se i drugim oblicima kulturnih ili uslužnih djelatnosti, povezuju i surađuju s medijima, a usput i stignu biti ekološki osviješteni – jesam li spomenula da se ispred svakog kluba nalaze “klamerice” za pariški velo?

Na koncertima je, osim zaljubljenika u glazbu, novinara, producenata itd. bilo i puno turista koji su nasumično kupili ulaznicu za tu večer jer su pročitali ili čuli u hostelu / hotelu da se u gradu održava ovaj festival. Mislim da je iz ovog i prethodnog teksta jasno da ću vam preporučiti da odete na Pitchfork ako vam se pruži prilika. Bilo je ovo jedno dobro iskustvo za slušanje, otvaranje vidika, naučiti nešto o kvalitetnoj organizaciji, marketingu, povezati se s novim ljudima i naravno – malo i kulturno narasti.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Izdvojeno

Idi na Vrh
X