Sarajevska alter scena 1984-1989 (1. dio) – Najgore je biti stranac u svome plemenu

Četiri vinilne longplejke, nekoliko oficijelnih i demo kazeta, par solidnih TV spotova, jedan antologijski DVD i mnoštvo uspomena na svirke u malim klubovima koji odavno ne postoje. To je manje-više kompletna arhiva sarajevske alter scene iz njenog najkreativnijeg razdoblja 1984-1989 godine.

Kongres ‘Zarjavele trobente’, SCH ‘During Wartime’ i kompilacija ‘Nove snage’

Kultni studentski ili srednjoškolski bendovi toga vremena: Kongres, SCH, Enola Gay, Gimpel luda, Scabia, Major, Letu štuke, Torpeda i Bombarder, svakako su zaslužili više pažnje, ali nije bilo načina da je dobiju u svom gradu.

Istaknuti alternativci post-olimpijskog Sarajeva uglavnom su ostali predugo zaglavljeni u procijepu između komercijalno uspješne sarajevske pop rock škole i medijski atraktivnog new primitivsa, žalosno neshvaćeni u izdavačkoj kući Diskoton, rijetko pozivani na RTVSA i nevoljko puštani na centralnu gradsku koncertnu pozornicu u Domu mladih na Skenderiji.

Sezonski „Festival pop rock grupa BiH Nove nade, nove snage“, koji je 1984. u Domu mladih pokrenuo doajen sarajevskog starog rocka Želimir Altarac-Čičak, djelovao je kao funkcionalan poligon za nove polaznike sarajevske pop rock škole, u rasponu od Gina Banane do Merlina, kao i za provincijske hard rock i heavy metal bendove kojima je to bila možda jedina opcija, ali alternativcima nije ništa značio. Njihov položaj valjda je najbolje opisan u naslovu jedne od udarnih Majorovih pjesama „Najgore je biti stranac u svome plemenu“.

Sarajevski popkulturni establishment, jebi ga, nije podržavao svoju alternativu. Samo se u tako negostoljubivom okruženju moglo dogoditi da Letu štuke već 1986. imaju demo traku s potencijalnim radijskim hitom „Kao na zapad“, a nemaju album do 2005. godine. Novi val koji je 1980. snažno zahvatio Ljubljanu, Rijeku, Zagreb i Beograd, spuštao se u Sarajevo s povelikim zakašnjenjem, pa je ispalo da prvi bosanskohercegovački novovalni bend Pauk dolazi iz Zavidovića. Pauk je 1980. pobijedio na gitarijadi u Zaječaru i ubrzo izbacio singlicu „Momak iz provincije“ (PGP RTB, 1981), a kasnije je viđen u Sarajevu kako s producentom Zoranom Redžićem snima materijal za jedini album „Mumije lažu“ (Suzy, 1984) koji je danas vrlo tražena roba na internetskim aukcijama.

Najranija diskografska potraga za sarajevskim bendom novovalnog usmjerenja zaustavila se na power pop triju Opera Lu u kojem su svirali Boro Savić, Goran Marić i Nikša Bratoš. Diskoton im je objavio singlicu „Televizori“ (1980), ali nije imao plan za nastavak akcije. Nakon razlaza Nikša je još malo ostao na pravoj strani povijesti kao klavijaturist perspektivnog, ali kratkotrajnog new wave pop sastava Bonton Baja s kojim je snimio ploču „Elpi“ (1983), nesretno zarobljenu u Diskotonovim tržišnim kalkulacijama i marifetlucima.

Goran Marić postao je Malcolm Muharem, spretni menadžer Elvisa J. Kurtovića i Plavog orkestra. Samo se frontmen Boro Savić zadržao u dubljim novovalnim vodama, što će poslije potvrditi s Gimpel ludom. U proljeće 1982. novi val je bio vruća  tema na Radio Sarajevu zbog  embarga uvedenog na ploče „Filigranski pločnici“, „Odbrana i poslednji dani“ i „Državni ljubimci“. Apsurdna i relativno brzo ukinuta zabrana emitiranja jedino je uspjela pokazati kako sarajevski mediji, osim agilnog omladinskog glasila Naši Dani, slabo percipiraju i još slabije razumiju nezaustavljivo širenje novog vala. Azra, Idoli i Pankrti već su imali masu pratitelja među sarajevskim srednjoškolcima, a studentski klubovi upijali su sve više novog zvuka.

Opera Lu ‘Televizori’

Na Dan Republike 1982. u Sarajevo je stigao post-new wave s gostovanjem Discipline kičme u dvorani Sloga, taman uoči snimanja prve ploče „Sviđa mi se da ti ne bude prijatno“. Publika je te večeri doživjela jedan od onih koncerata što mijenjaju ritam grada. Uz DK su izašla na stejdž tri nova sarajevska benda; Elvis J. Kurtović & his Meteors i Zabranjeno pušenje, koje je mlađa gradska raja već upoznala kroz Top listu nadrealista u radijskoj emisiji Primus, a prije njih je premijerno nastupio Kongres.

Dok su prvaci new primitivsa izvodili dotad neviđene ludorije, Kongres se od samog početka držao totalno ozbiljno. Uživo je zvučao upadljivo drugačije od svega što se prije moglo čuti u gradu, oslanjajući se na vješto prelomljene utjecaje Talking Headsa, Gang of Four i U2 s ploče „October“. Sarajevo je preko noći dobilo istaknutog predstavnika među jugoslavenskim post-new wave bendovima, a 20-godišnji kongresnici Mahir Purivatra (gitara, vokal), Adam Subašić (bubnjevi) i Aljoša Buha (bas) dobili su poziv za gostovanje u Beogradu. Tamo su oduševili urednika magazina Rock Petra Popovića koji je uspio uvjeriti direktora Diskotona Slobodana Vujovića da im objavi ploču prije nego što ih uzme neki od konkurentskih izdavača.  

Završna provjera pred sarajevskom publikom obavljena je na koncertu s Dorian Gray u Domu mladih potkraj 1983. Prvi diskografski test napravljen je na Diskotonovoj kazetnoj kompilaciji „Nove snage“ (1984), gdje su za predstavljanje Kongresa odabrane pjesme „Zabava“, s Aljošinom perfektno uklopljenom slovenskom lirikom i „Djevojka na snijegu s kosim očima“, s Adamovim aluzijama na „China Girl“. Na istoj kompilaciji debitirali su SCH („Romanija“), Bombaj Štampa („Jogging“), Plavi orkestar („Goodbye Teens“) i Gino Banana („Vedrana“), međutim šira promocija „novih snaga“ je zapela najviše zbog toga što Diskoton nije odradio vinilno izdanje s kojim bi se moglo krenuti na radio postaje.

Kongres je za samostalni album „Zarjavele trobente“ (1984) dobio puno bolji tretman s terminima u 24-kanalnom studiju RTVSA i snimanjem TV spota za udarnu naslovnu pjesmu koji je režirao Slobodan Svrzo. Adam je napisao stihove, Aljoša ih je preveo na slovenski, a u finalnoj verziji asistirao je Zoran Predin. Cijeli album bio je vrhunski proizvod domaćeg post-new wavea i art rocka s respektabilnom nakladom od 2.000 vinila i 10.000 kazeta. Uz Kongresov bazični trio obično su išla instrumentalna ili vokalna pojačanja, na početku Emir Cerić, Dado Džihan i Nebojša Leković-Leka, a kasnije Edo Gradinčić i Igor Ivanović. Raspali su se 1985. usred priprema za snimanje drugog albuma i pregovora o suradnji s Markom Breceljom.

Aljoša Buha ušao je u Crvenu jabuku. Poginuo je zajedno s Draženom Ričlom-Parom u stravičnoj prometnoj nesreći kod Jablanice 18. rujna 1986. godine. Antologijska pjesma „Zarjavele trobente“ revitalizirana je kao ultimativni slovenski rock klasik u interpretaciji Zorana Predina i Lačnog Franza. Novija jazzy lounge obrada pojavila se na soundtracku filma Pjera Žalice „Koncentriši se, baba“ s vokalom kotorske glumice i sarajevske studentice Lidije Kordić u aranžmanu Dine Šukala.

Na Trgu Bana Jelačića ljetos je postavljena  Izložba „Sarajevska pop rock scena 1961-1991“. U postav izložbe bio je uvršten Kongres, što je za pohvalu, ali nije SCH, što je za ne povjerovati. To je bez SCH izgledalo kao retrospektiva njujorške scene bez Velvet Undergrounda. SCH je jednostavno najorginalniji sarajevski alter rock sastav svih vremena. Ne može se kopirati i neće se ponoviti.

Radikalni zvučni eksperiment pretvoren u žestoko ekspresivni post-punk happening započeli su gitarist/vokalist Senad Hadžimusić–Teno i vokalistica Mila Mikanović, a na najranijim fotkama benda iz 1983. godine viđeni su i budući slavni glumci Branko Đurić i (pokojni) Saša Petrović. Nakon što su se ekipi  priključili basist Elmir Imamović-Elči, klavijaturistica/vokalistica Azra Injajetović, saksofonist Goran Obradović- Granov i bubnjar Nenad Kosović zaredale su nezaboravne svirke u Kuk-u i CEDUS-u.

Pankeri iz Kuk-a, podrumskog kluba na medicinskom faksu, širili su priču kako je Teno bivši murjak otpušten iz bolnice s dijagnozom šizofrenija, ali bi usput napomenuli kako tu ima nešto još luđe zbog čega obavezno treba doći na koncert SCH. Kad je po gradu počela kružiti prva demo kazeta „Otpusnica“ (1984) postalo je jasno da će Tenina muzika biti još neobičnija od njegove biografije.

Fascinantna mješavina post-punka, kraut rocka i neopsihodelije prikazana je na televiziji u izvrsnom spotu „Romanija“, koncerti su počeli zanimati organe reda zbog kontroverzne izvedbe „Deutchland Uber Alles“, a Teno je poveo ekipu na snimanje albuma „Far-Removed Mountain Man“ za koji nisu uspjeli pronaći izdavača. Dragocjeni studijski zapis iz 1984. danas je dostupan za besplatan download na službenoj stranici SCH.

Zagrebačko gostovanje  na demo festivalu YURM ’85 donijelo je najkonkretniji pokušaj da se kultni sarajevski bend izmjesti u širi kontekst, međutim Elči i Azra imali su druge planove. Pokrenuli su novi projekt Scabia, Granov je otišao s njima, a Teno je doveo Petra Eraka (bas) i Samira Bjelanovića (bubnjevi) s kojima je SCH transformiran u brutalni industrial noise trio. Poslije nezaboravnog nastupa na ljubljanskom festivalu Novi Rock ’87 slovenska FV Založba objavila je njihovo prvo službeno izdanje, kazetu „SCH“.

S novim bubnjarom Zlajom Hadžićem snimljen je materijal za mračni distopijski album „During Wartime“ (1989), objavljen na vinilu u vlastitoj nakladi i odštampan u Jugotonu. Prije početka agresije na BiH 1992. izveli su zapaženu političku provokaciju u Beogradu s najavom koncerta Unter der Bosnischen Flagge. SCH je nastavio djelovati u ratnom Sarajevu, a Teno se poslije preselio u Prag. Nakon povratka ponovno je okupio bend, objavio nekoliko studijskih albuma i koncertni „SCH Live“ (Slušaj najglasnije, 2007) sa snimkom zagrebačkog gostovanja u Galeriji SC.

Raritetni video zapisi iz 1980-ih koji najslikovitije prikazuju alternativnu umjetničku putanju Senada Hadžimusića uvršteni su na DVD box set „SCH Dirty Lo-Fi Archive 1984-2008“. U knjizi „Sarajevski malboro“ Miljenko Jergović posvetio je priču „Saksofonist“ Goranu Obradoviću–Granovu koji je poginuo 1992. u obrani Sarajeva.

Nastavlja se…

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Izdvojeno

Idi na Vrh
X