Ovih sedam pjesama predstavljale su labuđi pjev prve i najbolje postave grupe, kao i svojevrsni oproštaj od post-punka jer su se njihov zvuk i aranžmani narednih godina i desetljeća sve više približavali tamnijim sferama metala.
Svega dva tjedna prošlo je otkad smo na našim stranicama hvalili talijanski F.O.A.D. Records i upornog “gurača s litice“ Igora Mihovilovića, no svojim novim izdanjem natjerali su nas da to opet činimo. Razlog je, podsjetimo, bila raritetna kompilacija novosadske Lune/La Strade koja je konačno izašla na ploči, uz osjetno popravljeni zvuk i zaista impresivan artwork, dok su dodatnu porciju hvalospjeva (F.O.A.D kao izdavač uz Mihovilovićevu pomoć) zaslužili vraćanjem u 1987. i ponovnim objavljivanjem nerijetko uznemirujućeg, no istinski fascinantnog prvijenca Grča.
“Sloboda narodu“ prvotno je bila izdana samo na kaseti, ali su je akteri ove naše priče u posljednjih deset godina uskrsnuli prvo na vinilu (F.O.A.D.), a potom, zahvaljujući Guranju s litice i Grč Records, i na mediju na kojem je izvorno ugledala svjetlo dana ili, možda bolje rečeno, najcrnji mrak. To nimalo ne umanjuje značaj najnovijeg uskrsnuća debija Zorana Štajdohara Zoffa i ekipe, prvenstveno jer je u pitanju album koji nikad nije dobio priznanje kakvo zaslužuje. Tih sedam pjesama predstavljale su labuđi pjev prve i, ako mene pitate, najbolje postave grupe, kao i svojevrsni oproštaj od post-punka jer su se njihov zvuk i
aranžmani narednih godina i desetljeća sve više približavali tamnijim sferama metala.
“U originalnoj postavi na gitari je bio Zoran Klasić Klas. Bend je i nastao jer me zaintrigiralo njegovo čudno sviranje, taj neki polu-jazz, dok je ritam-sekcija morala pumpati”, ispričao mi je Zoff u intervjuu koji smo radili u ožujku 2023. i prilično precizno opisao izričaj ranog Grča, s tim da se u Klasićevu sviranju dalo primjetiti i utjecaje nekih od najzanimljivijih šestožičanih majstora post-punka kao što su John McGeoch, Will Sergeant, Andy Gill ili, s druge strane Atlantika, Bob Quine i gitaristički tandemi s prvih ploča Pere Ubu.
Bio je to i materijal na kojem su se našle dvije vjerojatno najpoznatije im skladbe, redovito krivo tumačena “Noćas se Beograd pali“ i zastrašujuće, pogotovo u završnom dijelu, uglazbljivanje “Jame“ Ivana Gorana Kovačića, ovdje preimenovane u “Krv je moje svjetlo i moja tama“. Zahvaljujući tome, tekstovima koje je u toj fazi pisao basist Igor Modrić i pogotovo Zoffovim scenskim performansima prepunima krvi i sjekirom čerečenih životinjskih glava, Grču su prilijepili shock rock etiketu i učinili ih prilično ozloglašenima, barem kod onih površnijih, manje upućenih pratitelja scene kojima su fenomenalne stvari poput “Crne rukavice“ ili “Još ima krvi“ naprosto prošle ispod radara.
Treba svakako izdvojiti i naslovnu pjesmu “Sloboda narodu“ gdje Zoff poput nekog pomahnitalog uličnog propovjednika uzvikuje “Mi smo meso koje pomrčina jede“ preko pratnje u stilu Bauhausa koja kulminira finalnom kakofonijom iz koje izranjaju čak i zvuci klasične glazbe. Stihove na ovom albumu uvijek sam dijelio na neke koji bi mogli poslužiti kao predložak za scene kakvog slasher ili giallo horora i one druge koji direktnije progovaraju o svemu što pojedinac čini i mora podnijeti da bi došao do slobode koju i samu “vode na uzici“. Jeza “Jame“ trebala je biti upozorenje i prisjećanje na najveće užase za koje su ljudi sposobni, no tijekom svih osamdeset i kusur godina otkad je nastala ni u jednom trenutku nije prestala biti aktualna. A to je vjerojatno najteže shvatiti i prihvatiti.
Nakon raspada prve postave, koju je zaokruživao bubnjar Marijan Barać, kroz Grč je prošla prava vojska muzičara, uključujući i članove značajnih lokalnih sastava poput Grad ili Dr. Steel. Ostatak, istini za volju, dosta skromne diskografije kvalitetom nije previše zaostajao za prvijencem, pri čemu su uvijek ostali beskompromisni, pjevajući i urlajući o svemu onome od čega većina nas okreće glavu u očajničkoj nadi da će nestati.
(F.O.A.D. Records, 1987. / 2025.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
