Kako bi zvučao Devo u heavy metal ili Thin Lizzy u egg punk verziji? Steröid ima odgovor.

Jedan od brojnih opisa knjige „Junak s tisuću lica“ autora Josepha Campbella ističe da ćemo „uvijek naći jednu te istu priču, stalno novih oblika, no zadivljujuće postojanu, zajedno s prkosno upornom slutnjom da se tu može doživjeti više no što će se ikada moći osvijestiti ili iskazati.“ To je otprilike suština moderne australske underground garažne punk scene jer gotovo svaki album s te scene o kojem sam pisao u protekle dvije-tri godine u pravilu je djelo jedne osobe.
Jedan od tih genijalaca s više lica za koje morate znati je Lord Gordith, otkačeni multiinstrumentalist iz Sydneyja poznat po heavy metal/progresivnom rock bendu Gloomy Reflections i dungeon-synth projektu Quest Master.
Relativno nedavno Lord Gordith dodao je novu boju vibrantnom kaleidoskopu australskog garažnog punka s bendom Steröid čiji je debitantski album „Chainmail Commandos“ za neke, uključujući i autora ovih redaka, neočekivani hit godine. Naime, Lord Gordith je svoju naklonost klasičnom heavy metalu i hard rocku s kraja sedamdesetih godina spojio s otkačenošću i brzinom egg punka te sirovim lo-fi garažnim zvukom. Nespojivo, ustvrdili bi mnogi, no nisu australci od jučer.
„Chainmail Commandos“ pršti himničnim pjesmama s catchy riffovima, inspiriranim gitarističkim solo dionicama i power pop melodijama upakiranim u razigrani punk tempo. No postoji caka – album zvuči kao da su ga snimila minijaturna bića iz paralelnog mikro svijeta. Ako ste posjedovali walkman i nekad se poigravali s pjesmama držeći fast forward tipku, opis će vam biti jasniji. Prvenstveno mislim na Gordithov vokal koji zbog efekta zvuči kao da umjesto njega pjeva lik iz animirane serije „South Park”.
No zapravo cijeli album zvuči minijaturno i komprimirano, kao da su ga spomenuta mala bića snimila u kutiji za šibice. U tom smislu naslovnica albuma poprilično vjerno opisuje zvučni zapis. Upravo u tome leži Gordithova genijalnost, jer treba imati hrabrosti da napišeš potentne i maestralno odsvirane pjesme i svejedno ih provučeš kroz „mikro filter“. Mnogi glazbeni kicoši, koji nastoje što vjernije derivirati klasični heavy metal zvuk, dali bi sve da u svojem repertoaru imaju himne kao što su „Warzone In The City“ ili „Through The Night“.
Najveća vrijednost albuma je opipljivi zamah koji raste iz pjesme u pjesmu kroz gitarističko dueliranje, melodične riffove, te galopirajuće i vješto odsvirane bas linije koje konvergiraju u epske trenutke, kao u drugoj polovici pjesme „Rock Your Own Way“. U takvim trenucima lijepo je sjetiti se da je sve aranžmane napisala, posložila i snimila samo jedna osoba. Doista, ovo je jedan od onih albuma koji svojom kvalitetom uvjeravaju slušatelje da iza pjesama naprosto mora stajati punokrvni, opaki bend.
Lord Gordith je uz sjajne aranžmane u pjesme uspio ugraditi veliku dozu šarma te ih učiniti humorističnim, zabavnim i ega lišenim retro-futurističkim himnama iz podzemlja. U ovom slučaju dobro promišljen i odvažan koncept je ključan i čini najveću razliku u odnosu na većinu ostalih ispraznih modernih heavy metal bendova.
Ako vam se sviđa „Chainmail Commandos“, vrlo brzo ga možete čuti uživo. Steröid je trenutno na prvoj europskoj turneji u sklopu koje će u subotu, 29. studenog sa španjolskim bendom Patrol posjetiti zagrebačku Močvaru u organizaciji Manifesta crnila. Dvije gitare, bass, bubanj i lančani oklop na glavi (doslovno) – nemojte propustiti dozu egg metala koji stiže iz bastiona rock ‘n’ rolla.
Ocjena: 10/10
(Crypt Of The Wizard, 2025.)
