Kako se Gdinj upoznao s neobičnom muzikom jazzom.

Gdinjko je bend iz Splita u kojem su Srđan Jeličić, Marijan Katić i Branko Dragičević. Bolji poznavatelji scene će u ovim imenima pročitati da je riječ uglavnom o ekipi iz sjajnog benda Kundyak Mezhie, a poznavatelji bračke glazbene scene i astronomije da je tu riječ i o dijelu ekipe iza Valentinota Boškovića. Oni najbolji poznavatelji diskografije u Hrvata će znati da tu ima i Buzdoštriguna i Fog Frog Doga.
Kao najljepši poklon u ovo adventsko vrijeme, objavili su singl “Sviradu Jazz”. “U Gdinj, 1950. godine, po prvi put iz Italije dolazi čuveni Johnny Macaroni jazz band. Cilo misto se okitilo, dilili su se bomboni za dicu, obukla se najbolja roba za svečane prilike, kad ono – debakl. Macaroni i ekipa su svirali prečudnu muziku, nema pivača, pisme su trajale po pola ure, teška kakofonija. Svit se razočaran pokupija doma i zatvorija iza škura, a jedino ko je osta su bila dica i čuveni Johnny Macaroni. Njima je bilo ludilo.”, objasnio je Gdinjko događaj koji se urezao u sjećanja najstarijih ovog pitoresknog gradića.
Gdinjko je do sada objavio četiri singla i to edukativno geografski “Chile” koji je dobio i extended dub verziju Marca Grabbera, ribolovno lovačku “Ča si ćapa”, vjersko komunalnu “U Gdinju je Ray” i hortikulturnu “Levanda”. Nastupili su ove godine u Gdinju, Splitu i na Mudri brk Festivalu u Jelsi.
“Ponekad se još i danas, oko 4 sata ujutro, taman prije svitanja, u kaletama hvarskih mjesta zna čuti zloglasni zvuk trube iz dalekog Gdinja, kao podsjetnik da je jazz još uvijek tu među nama”, objasnio je strah i prijezir na Hvaru Mudri Brk.
