Deset tisuća zagrepčana s barikada je mrziteljima i nasilnicima poručilo: ‘no pasaran!’
Jučer su na zadnji dan studenog u četiri hrvatska grada – Zagrebu, Rijeci, Puli i Zadru – deseci tisuća ljudi izišli na ulice kako bi podigli glas protiv puzajućeg fašizma koji se sve više manifestira u našoj zemlji, od ustaških obilježja i pozdrava na masovnim koncertima, preko politike vlade koje iste brani s tezama o nekakvim “dvostrukim konatacijama”, pa sve do napada i zastrašivanja srpske nacionalne manjine i neistomišljenika na smotrama folklora i drugim kulturnim događanjima, kao i porukama na zgradama istaknutih novinara i književnika.
Mnogi glasovi, pogotovo onih anonimnih internetskih komentatora s lažnim profilima na društvenim mrežama, ali i istaknutih političara kao što je sinjski gradonačelnik Miro Bulj, pokušavaju nas uvjeriti da fašizma i ustaštva u Hrvatskoj nema, kao da narod nema oči i uši i ne primijećuje sve što smo naveli u uvodnome odlomku. Drugi, pak, zamagljuju nam oči pokušavajući izjednačiti antifašizam i fašizam, ili nas čak uvjeriti da su upravo današnji antifašisti jedini fašisti. Tim i takvima više od deset tisuća Hrvata poručilo je jasno i glasno: No pasaran!
Ima i onih koji po internetskim galerijama s jučerašnjih skupova traže provokaciju i obilježja koja su navodno simboli mržnje prema Hrvatskoj, pa tako u gusarskoj zastavi Jolly Roger iz manga franšize One Piece vide istu onu lubanju koju su četnici nosili u Vukovaru, premda je izvjesno riječ o popularnom simbolu iz cijeloga svijeta i nosi se na prosvjedima u zemljama u kojima za četnike nitko nikad nije čuo.
Žale se da nisu bile prisutne hrvatske zastave (jesu), ali su se isticale one Jugoslavenske. To često potkrijepljuju fotografijom na kojoj je zapravo zastava SR Hrvtaske kojoj je naša današnja država izravna nasljednica, za razliku od NDH čija obilježja nose oni fašisti i ustaše kojih, kako smo saznali od Bulja i botova, u našoj zemlji uopće nema. “Juru i Bobana” dakle na ulicama ovog ljeta u Zagrebu pjevali su valjda isto samo neki botovi, a ne oni koji su kupili ulaznice za koncert na kojem se orilo ZDS.
Smetaju takvima i poruke na ćirilici. Pustimo na stranu sad činjenicu da je ćirillica jedno od tri hrvatska nacionalna pisma, ove su parole postavljene u znak potpore upravo srpskoj nacionalnoj manjini koja je meta najžešćih napada u posljednje vrijeme. Oni su i poruka svim našim prijateljima u Srbiji da ih Hrvatska ne mrzi.
Sama poruka ispisana na ćirilici (“Jedan jezik, jedna borba”) sugerira solidarnost sa prosvjedima studenata u Srbiji koji su, baš kao i naši sugrađani jučer, ustali “kontra mraku, kontra sili.” Jer mrak i sila ne poznaju granice, kao ni borba protiv njih. A svatko tko može mrziti neko pismo ili narod može biti ili neobrazovan ili zadojen.
Još dvadesetak minuta prije samog početka zagebačkog marša ispod kipa Kralja Tomislava kod Glavnog kolodvora, osvrtali smo se oko sebe u strahu da će i ovaj prosvjed, kao i mnogi prije njega bez obzira na politički predznak, propasti zbog slabe posjećenosti. Ali zapravo okupljenu masu nismo mogli percipirati sve dok dugačka povorka nije krenula put Trga bana Jelačića. Tek tada nam je postalo jasno da će Trg biti pun, a to koliko je zapravo pun vidjeli smo tek na fotografijama iz zraka. Sasvim je jasno da ovaj put priče o “čekanju tramvaja” ili posjetiteljima Adventa neće proći.
Na trgu smo čuli i nekoliko dobro artikuliranih govora. Maja Sever govorila je o mržnji i napadima na novinare koji se ne ustručavaju istupati protiv lica zla, bilo ono maskirano fantomkom ili osvjetljeno televizijskim kamerama. “Za neke smo mi ‘kurve, crvi i dnovinarī’, krivi za sve što ne valja, napadani od ljudi koji skrivaju vlastiti identitet”, rekla je dodajući da kad novinari postanu meta, onda je meta i svatko od nas.
U glazbenom programu čuli smo Le Zbor i ZborXop koji su izvodili pjesme poput “Crveni makovi” i “Bella Ciao”, a čuli smo i Saru Renar koja se svojim aktivističkim istupima sve više pretvara u rijedak glas otpora i borbe za prava potlačenih. Ali iznad svega, čuli smo i jedan govor koji bi se mogao pokazati povijesnim. Napisala ga je Olja Savičević Ivančević, a pročitao ga glumac Damir Markovina. U tom govoru jasno je istaknuto da su pravi mrzitelji Hrvatske “ratni profiteri, propovjednici mržnje, huligani i nasilnici koji za njih obavljaju prljavi posao.”
Jednako bitno je i to da je izrazio i podršku nacionalnim manjinama, hrvatskim građanima srpske nacionalnosti kojima se naša zemlja ponosi, poput Petra Preradovića, Nikole Tesle i mnogih drugih koji su našu kulturu oplemenili i nastavljaju je oplemenjivati. Autorica i glumac kroz njezine riječi na kraju su poentirali parafrazirajući slavni citat Martina Niemollera o šutnji pred bujajućim fašizmom, ali u njihovoj verziji mi nećemo šutjeti kad dođu po srpske folkloraše, po feministkinje, klince iz drugih država, Nepalce. “i kada dođu po šutitelje, bit ćemo jedini koji neće šutjeti.”
“Nećemo šutjeti dok god postoji ijedno mjesto s kojega možemo govoriti i pisati, a u slučaju da to mjesto nestane, mi ćemo ga izmisliti. Ne trebaju nam za to velike pozornice i sjajni mačevi, samo britko pero, čisto srce i ničeg se ne boj!” Ova prarfraza TBF-ove pjesme “Heroyix” jasno poručuje da tompsonovska desnica nema monopol nad domoljubljem, i da je njihova ljubav prema domovini zapravo sjena njihove mržnje prema drugima. Ne morate se složiti sa svakom parolom i transparentom koji ste vidjeli jučer na ulicama naših gradova, ali ovo je poruka iza koje svi moramo stati.
Nećemo šutjeti dok nam govorite da ovo što se budi nije fašizam. I nećemo se bojati klinaca u hudicama i fantomkama koje mogu hraniti samo mržnja koju su im drugi posijali i naš strah od njih, kad bismo ga osjećali. Pun Jelačić plac im je jasno poručio da je Zagreb grad otpora, a ne straha. I da im to što pokušavaju i o čemu maštaju, u našem nepokorenome gradu – neće proći.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
