Čim se impresivna završnica uklopi u cjelinu i spoji s još impresivnijom prvom polovicom jasno je da smo od njih dobili izvanredan album.

„U koju ćemo kategoriju ovaj Yammat?“, pitao je Dražen Vrdoljak na konzultacijama oko razvrstavanja prijava za Porin 2005. godine. Na stolu je bio jedan od najboljih post-milenijskih domaćih alt-pop albuma „Plan B“. Dražen nije bio upućen u njegov nastanak, ali je prepoznao važnu prinovu na hrvatskoj pop sceni i bend potpuno uklopljen u globalne trendove.
Yammat je bio koautorski projekt Saše Ljiljka, Nenada Borgudana i Darija Iričanina, koji su imali otprilike podjednake zasluge na debitantskom albumu. Prethodnih godina Zagreb je ispratio izvanredno posjećene koncerte Thievery Corporationa na Jarunu i Morcheebe u dvorištu SC-a, pa je bilo realno očekivati da će se u gradu naći dovoljno zainteresiranih za kvalitetan domaći bend sličnog downtempo groovea.
Međutim, totalno euforična reakcija zagrebačke publike na „Plan B“ bila je iznenađenje čak i za Yammatova ambicioznog nakladnika, producenta i spiritus movensa Alena Balena koji je mislio kako sve drži pod kontrolom. Za premijerni zagrebački koncert prodano je preko 2000 ulaznica, što je bio apsolutni rekord na blagajni Aquariusa i gotovo senzacionalan rezultat novog klupskog benda koji prije izlaska albuma nije još nigdje zasvirao uživo.
Balen je nepokolebljivo vjerovao u Yammat, s kojim je prošao naporan trogodišnji studijski maraton, ali ga nije uspio adekvatno pripremiti za odlučujuću utakmicu u Aquariusu. Da je barem naslutio s čim će se tamo suočiti njegova scenska ekipa sastavljena od neiskusnih muzičara i nepoznate pjevačice Ivane Babić svakako bi ih prije toga poslao na nekoliko pripremnih gigova potrebnih za brušenje koncertnog repertoara i stjecanje samopouzdanja.
A oni su dotad zajedno odsvirali samo jedan koncert, negdje u Puli, pa je taj drugi ispao najnesretnija moguća kombinacija nerealnih očekivanja, prevelike treme i gadnih tehničkih problema. Nakon fijaska na stejdžu prepunog Aquaruisa preostao im je samo „Plan B“, toliko superioram studijski zapis da mu ništa nije moglo naškoditi. Dugo se nagađalo i nikad se nije doznalo kako bi mogao zvučati njegov nasljednik. Yammat, nažalost, nije dočekao drugi album.
U dva zanimljivo različita nastavka Saša je ispričao svoju priču kroz Headoneast, a Nenad svoju kroz Detour. Međutim, „Plan B“ je i dalje ostao u posebnoj kategoriji. U najmanje očekivanom raspletu, 20 godina kasnije vratio se Dario Iričanin s novim autorskim projektom Dabbar i istoimenim albumom koji je najbliži starom Yammatu, makar je odmah jasno da ovo nije otvaranje paketa nostalgičnih uspomena nego vrlo precizna nadogradnja nekadašnjih zamisli i prepoznatljivog elegantnog stila.
Dario je ranije odigrao jednu malu ulogu na trećem albumu Detoura, gdje se pojavio kao gostujući vokalist, ali zapravo je cijelo vrijeme bio angažiran na drugačijim poslovima. Dugo je radio je na telki kao dizajner i art direktor HRT3, autor prepoznatljivog vizualnog koncepta „Treći pleše“. U ljeto 2023. godine Dabbar je napokom izbacio prvi singl i spot „Što smo trebali reći?“
To je istodobno bila neskrivena posveta Yammatu i uvodna prezentacija sasvim novog benda. Muški vokal umjesto ženskog, organski zvuk umjesto downtempo elektronike, Dario na gitari, Luka Geček na gitari i klavijaturama, Ozren Deverić na bubnjevima, Tomislav Šušak na basu, Aleksandar Ismailovski na električnom klaviru, producent Pavle Miholjević, supervizor Nenad Borgudan.
Najavni singlovi „Nedostaje“, „Sugurno (mirisi)“ i „Kolo“ potvrdili su da se tu okupila ekipa sjajnih muzičara- Za „Kolo“ je pozvana i Ljubica Gurdulić kao drugi vokal, a posljednja provjera prije izlaska albuma napravljena je s neobično dugim, skoro šestominutnim singlom „Tvoj izbor“. Dok su „Nedostaje“ i „Kolo“ preuzeli Yammatovu fascinaciju Morcheebom i uspomene s njenog koncerta u dvorištu SC-a, čini se da je Dario glavnu inspiraciju za „Tvoj izbor“ pronašao samo nekoliko koraka dalje i samo nekoliko mjeseci kasnije na podjednako nezaboravnom gostovanju kultnog Lambhcopa u Kinu SC.
U unutarnjem rasporedu „Tvoj izbor“ je logično ostavljen za posljednju trećinu albuma, gdje se na njega naslanaju instrumentalna tema „Moris“ i odjavna pjesma „Koje sam boje“ kao još dvije asocijacije na epohalni LP „Nixon“. Sve to još uvijek ne znači da će se Dabbar sutra probuditi kao hrvatski Lambchop, a Dario Iričanin kao naš Kurt Wagner, ali čim se impresivna završnica uklopi u cjelinu i spoji s još impresivnijom prvom polovicom jasno je da smo od njih dobili izvanredan album. Idealan za povratak autora kojeg smo predugo čekali!
Ocjena: 9/10
(Aquarius, 2025)
