„Osjećam se k’o rock zvijezda“, reče baba i bi tako. Stade cijela zemlja. Zakrčiše se dvorane u kojima se pojavila. Ispizdili sveučilištarci, mediji, doktori, popovi i političari…
Svi se uzmuvaše oko babe koje je, eto, došla pričati o seksu. Ispade da je ona poput Micka Jaggera, koji je onomad na pozornici jahao veliki dildo i time istovremeno mentalno guzio puritance i razveseljavao slobodoumnu publiku. Sad su se vremena očigledno promijenila, jer je (virtualni) gigantski dildo uzjahala baba te počela s govornica mentalno guziti slobodoumnu publiku i razveseljavati puritance. Dočekasmo je na aerodromu kao kontroverznu znanstvenicu, a ispratismo je kao kvazi-znanstvenicu. I još uvijek nam nije jasno tko je doveo mističnu babu i odakle i zbog čega je došla.
U rekordnom roku je postala mitska kao i ona mistična baba u Šijanovom filmu ‘Ko to tamo peva’. A kad je netragom isparila poput Šijanove babe, olovo se sručilo s neba. U figurativnom smislu naravno. Preslikano u današnjicu, ‘olovo’ je došlo iz rejtinške agencije koja nam je po drugi put u dva mjeseca rekla da smo smeće. Valjda je razlika od prvog puta što smo sad valjda toksično smeće, ali nas utješiše da smo isto takvo smeće bili ’97. godine. Dakle, big fuckin’ deal, navikli smo mi na klizanje, jebeš zimske gume.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=RegRzqeJgJE[/youtube]
Ali baba i dalje ostaje misterija, jer tko je to ikada u ovoj našoj povijesti u tjedan dana došao do svih vrhovnih struktura društva, ekspresno zaposjeo medije, polarizirao i uskomešao javnost u tako širokom spektru i još na kraju s odlikovanjem odlepršao s Plesa. A nije da nam nisu dolazili u goste ni gore spomenuti Mick Jagger, pa američki predsjednik Bush, pa sijaset oskarovaca, gremijevaca, znanstvenika, filozofa i biznismena. Nitko od njih nikad nije zakucao hattrick sveučilište-katedrala-sabor, uz popratne aktivnosti kao što su Novinarski dom, Ured gradonačelnika i orden za junaštvo na način kako je to pošlo za rukom famoznoj babi.
Mediji su pregalački prenosili svaki njen korak na turneji po metropoli, kao i svaku misao o tome kako seksualiziranje javnog prostora (i medijskog, ofkors) pogubno djeluje na omladinu. Pričala baba tako o nekim, iz današnje perspektive gledano, romantičnim vremenima kad je Hugh Hefner u svom tiskanom magazinu krcatom temama, intervjuima, putopisima i kolumnama usput i sramežljivo nudio Americi i cijelom svijetu par obnaženih ljepotica koje su više skrivale nego pokazivale svoja tijela i kako je to bila (i ostala) opasna rabota.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=ReZan1ab-7Q[/youtube]
Ali avaj, vremena su se promijenila, pa sad koliko god su se određeni mediji trudili opravdat babin napor, toliko su u tom istom tjednu revno prenosili iz Srbije sve detalje iz tamošnje medijske zajebancije koja bi mogla nositi službeni naziv „Pička i premijer“. Jer eto dok je testosteron u Hrvatskoj podizala jedna baba, komšijama je to poput njihovog premijera dizala novinarka bez gaća, nakon čega se pokrenula i debata je li baš bilo prigodno u vrijeme sveopćeg šišanja i depiliranja pokazati premijeru prirodno uzgojen muf.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=P6vjLoLtmig[/youtube]
Zanimljivo je da u toj paradoksalnoj medijskoj situaciji nitko od dežurnih dušebrižnika nije dreknuo da im to smeta kao što im smeta tamo neki dekan koji se drsko uskurčio upozoravat The babu da ne tepa mladim studošima da su komunjare, jer je gledanje pornića, valjda, komunistička praksa. Zaboravilo se, eto, da prvi pornić prigodno preveden „Strasti“ koji se u socijalizmu krajem 80-ih probio u redovnu kino distribuciju naše male metropole nije bio ruskog, već američkog porijekla.
Na kraju iz sveopće gungule koja je nastala iz brige za tim hoće li se klincima u školi moći reći čemu služi piša, lako je izvući neku pouku. A to je da su na vidjelo isplivale velike traume generacija kojima u školi pravovremeno nije kazano čemu služi piša. I ono najvažnije da dobar dio tih bukača u zreloj dobi u ovom trenutku boli kurac od čega će ti mladi, i uskoro, budući ljudi prehranjivati svoje potomstvo, obzirom da će pišu svakako upotrebljavati.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
