Istina je da su ga stvarno rijetki vidjeli tog preduskršnjeg četvrtka, 28. ožujka u Vintage Industrial Baru…
Nije bila dobra kombinacija preduskršnje vrijeme i bend koji se naziva Dogma. Bar ne u zgrebačkom Vintage Industrila Baru u četvrtak, jer je interes publike izostao.
Bilo bi krivo razloge tražiti u glazbenoj kvaliteti ovog pulskog benda koji je zdušno odsvirao cijeli koncert kao da je kojim slučajem u punom klubu. Veći je problem što je Dogma kao bend manje poznat zagrebačkoj publici zbog rijetkih gostovanja u metropoli. Dogma je prošli put u Zagrebu svirala prije dvije i pol godine. Ako su i tad svirali pred istim auditorijem kao i prije dvije večeri, onda se slobodno može računati da grupa nikad nije ni nastupila u Zagrebu.
Po glazbenom izričaju to jest rock, ali je i plesan – funky. Progovaraju iz Dogme različiti utjecaji, osjetno je da je riječ o naslušanim glazbenicima koji crpe inspiraciju i od EKV-a i Faith No Morea i The Killersa, a opet zahvaljujući frontmenu Sandru Petteneru koji se počesto hvata i saksofona, Dogma posjeduje i tu jednu već pomalo zaboravljenu crtu pop bendova iz 80-ih koja bi se mogla okarakterizirati kao: melankolija kroz upbeat.
No i ta upeglanost benda je dobrim dijelom možda razlog zašto Dogma pluta između dva tabora ovdašnje publike, bez neke čvrste baze. I pored svog zaraznog ritma, Dogma je pretežak materijal za diskoteke i lako-glazbenu estradnu publiku, a kod rock publike (koja je i izostala sa zagrebačke promocije albuma „Error. Spam“) očigledno taj cijeli funk i nije posebno primamljiv, iako da je kojim slučajem u istom prostoru bio uobičajeno krcat petak, dobra reakcija ne bi izostala. Ali to je nažalost sad post festum samo hipoteza koja se nije dogodila.
Dogodilo se da je klub bio prazan dok je Dogma pojačana gostima, u prvom redu pjevačicom Jasminom Makotom i vizualnim efektima na video wallu iza sebe odsvirala, vjerojatno svoj uobičajeni, repertoar, počevši s pjesmom „Makrobiotika“ i zatvorivši koncert s brzim funk komadima „Discocountry“ i „Electric Execute“, dok su u sredini bile uglavnom predstavljene nove pjesme, među njima i „Trudiš se da budeš“ u kojoj je na albumu gostovao Saša Antić iz TBF-a, da bi ovog puta samo njegov glas bio pušten na matricu tijekom pjesme. Dobar nastup, samo su ga rijetki vidjeli. Možda idući put bude bolje. Samo da ne bude za dvije i pol godine…