Propustio sam ih na prvom Terraneu, a ‘word of mouth’ onih koji su ih gledali i slušali svodio se na: „bili su super!“. Nije trebalo čekati puno da nas Suuns ponovno posjete, ovog puta u zagrebačkoj Tvornici.
U četvrtak je Mali pogon bio i više nego ugodno popunjen, a sudeći po onome što je ova montrealska četvorka priredila i kako je publika reagirala, po svoj logici bi novi ‘word of mouth’ trebao postići efekt da idući put zasviraju u Velikom pogonu. Suuns je bend koji uživo stvara potpunu koncertnu zadovoljštinu. Iako se naizgled čine prilično hermetični u svom izričaju posjeduju odličan balans po pitanju ritma, onog plesnog dakako, u kombinaciji s pravovjernim garažnim rock izričajem. Na trenutke nude i odgovor na pitanje kako bi izgledala kombinacija trancea i npr. Fuzztonesa, ali s puno manje klasičnih rock rifova, već s koncizno uvježbanom gradacijom kakva primjerice karakterizira stil japanske grupe Mono.
Ujedno su dobitna kombinacija za glazbene freakove i šminkere koji su stalno u potrazi za nečim novim, kao i za stare i mlade partijanere, elektro geekove, alternativce, noisere… To je već samo po sebi široki slušateljski krug čije zajedničke preferencije objedinjava grupa kao što je Suuns. Bilo bi možda pretjerano trpati ih u ladicu novih glazbenih proroka, no ono što rade, uistinu je kvalitetno i svakako moderno i zanimljivo.
Publiku u svoj glazbeni film uvlače postepeno s „Music Won’t Save You“, ujedno i zanimljivim kontrapunktom – samonegacijom jer se upravo trude ponuditi spas glazbom. Taj ‘klik’ s publikom se u Zagrebu dogodio s pjesmom „2020“, koja je nakon histerične „Powers Of Ten“ ponudila nesvakidašnji spoj slide gitare i nabrijanog techno basa. Bilo je to otvaranje grotla, trans sonične vožnje tijekom koje je postalo jasno koliko Suunsi duboko kopaju po primordijalnom sloju, bez obzira svirali sanjivu „Minor Work“ ili stvarali party ozračje s pjesmama kao što su „Arena“ ili „Bambi„. Ključalo je i na pozornici i ispred nje. Koliko je uspostavljena čvrsta spona s publikom, svjedočilo je na kraju i gromoglasno pozivanje na bis.
Ako je nastup na Terraneu bio traženje kapi u moru, onda je koncert u Malom pogonu sinoć bio klijanje sjemena na plodnom tlu. Suuns pogađaju srž onoga što bi se moglo okarakterizirati kao zagrebački underground osjećaj za glazbu, a tog ‘undergrounda’ ima dovoljno da idući put s razlogom ispuni veći koncertni prostor.