Šarm neizbrušene nedovršenosti inačica uvezenog blues-folka donekle prilagođenog Podravini – ponajviše u temama i jeziku tekstova te u izboru instrumenata – svakako jest jedan od aduta cjeline, između ostaloga i kao hvalevrijedan izraz antisrednjestrujaškog otpora.
Možda je ovo samo neprikladna asocijacija kumovana podnaslovom „Basement Sessions“ drugog dijela petog albuma Miroslava Evačića, ali „N. E. W. S. Blues“ u određenom aspektu u sjećanje priziva glasoviti „The Basement Tapes“ (1975.), zbirku pjesama što su ih Bob Dylan – tad u fazi povlačenja od svjetala reflektora i statusa urbane rock zvijezde te okretanja seoskom životu i tradicionalnijim glazbenim izvorima Amerike – i u to doba još slabo poznat The Band snimili 1967. na neobaveznim, dobrosusjedskim glazbenim druženjima u provinciji, da bi osam godina poslije vrpce bile izvučene iz prašine (dorađene) i objavljene kao dvostruki album suradnje dvaju itekako popularnih izvođača, mada je dobar dio pjesama zvučao kao nedovršena, prigodno skalupljena poluzezancija. (Zaokružene pjesame The Banda bez Dylana snimljene su u drugim zgodama i godištima.) Međutim, darovitost uključenih, a osobito Dylanovo briljantno, nenametljivo autoritativno pjevanje kojim je polusklepanim tekstovima (nekih pjesama) zajamčena iluzija smisla i od tih je, glazbeno mahom reciklantnih poluproizvoda učinila itekako zanimljivo iskustvo koje do danas nije izgubilo na svježini.
Evačićeva je ponuda na „N. E. W. S. Bluesu“, dakako, i autorski i izvođački inferiorna spomenutim „podrumskim vrpcama“ bjelosvjetskih velikana, no konceptualno-zvučni utisak tu je negdje – bilo tome uistinu tako ili ne, album se čuje kao zbirka usput zabilježenih skica i zamisli, gotovo nasumce, bez predumišljaja nabacanih na kompaktan nosač zvuka. Šarm neizbrušene nedovršenosti inačica uvezenog blues-folka donekle prilagođenog Podravini – ponajviše u temama i jeziku tekstova te u izboru instrumenata – svakako jest jedan od aduta cjeline, između ostaloga i kao hvalevrijedan izraz antisrednjestrujaškog otpora. No spoj zgodne kućne, amaterski nesigurne sirovosti s naglašeno artificijelnom, premehaničkom zvučnom obradom i računalno programiranim zvukovljem (producent je Evačić) počesto djeluje poput nezgrapnog sudara dvije različite priče. A čak i u takvom lo-fi underground konceptu, četiri se skicozno-„prčkava“ instrumentala doimaju poput popunjača vremena i prostora na ionako kratkom albumu što u tridesetak minuta donosi i izvedbu američke pjesme „Catch It“ Erica Von Schmidta koja također ostavlja dojam priloga tankom glavnom jelu s premalo novog i uzbudljivog autorskog doprinosa.
Ocjena: 6/10
(Croatia Records, 2012.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
