Je li ideja za ovogodišnji zadnji dan INmusic Festivala išla u smjeru one prakse koju je prije dvije godine uveo šibenski festival Terraneo, tj. da na kraju sve bude u nekom chill-out điru? Možda da, možda ne, ali u praksi je tako izgledalo.
Ovog puta nije sve završilo u ‘velikom vatrometu’ gitarskih riffova s glavne pozornice nego u karipskom chill out ljuljuškanju Basement Jaxxa koje je po ozračju bilo prkosilo oblacima i prohladnim večernjim vjetrom. Kao glavni headlineri po pitanju rock nastupa tako su se nametnuli britanski Editors predvođeni pjevačem Tomom Smithom, kojima će za par dana izaći novi, četvrti po redu album, „The Weight Of Your Love“. Bio je to treći njihov posjet Zagrebu i drugi INmusic Festival. Ugođaj nastupa bio je različit od onog kad je aktualan bio „In This Light and on This Evening“. Editors su se kameleonski okrenuli utjecaju R.E.M-a i Arcade Firea, klavijature su bile znatno manje u prvom planu, spram gitara. Zbog općenito slabije posjećenosti zadnjeg dana nastup im nije pratila masovnije euforija kakva se dogodila prijašnjih dana na koncertima Iggyja & The Stoogesa i Arctic Monkeysa, no nije nedostajalo dobrog raspoloženja u prvim redovima.
Kad je već riječ o euforiji ona je pratila nastup beogradskog S.A.R.S.-a na istoj pozornici koji imaju zavidan broj vjerne zagrebačke publike, obzirom da su zimus Kset napunili tri puta za redom. Taj generacijski bend je svojim novim albumom „Kuća časti“ dobrano prešao prag balkanskog estradnog zvuka i igra na čudnu, ali očigledno dobitnu kartu po sistemu: od svega po malo. Pjevač Žarko Kovačević je sve više u onom poznatom folk leleku koji se uistinu čudno miješa sa dugim gitarskim soloima a la Radomir Mihajlović Točak u pjesmi „Budim se“. Potpuno je otvoren spram jugo pop baladnih standarda u najnovijem favorit-singlu „Lutka“ koji bi bez problema mogao izvoditi i Tony Cetinski. Za tranzicijsku generaciju koja je odrasla na mišungu zabranjenog narodnjačkog voća, Toši Proeskom, Hladnom pivu, Edi Maajci i Davidu Guetti, talent i reality showovima S.A.R.S. su izgleda kao po mjeri. No nije to više onaj simpatično-ironični đir koji je pratio prvi singl „Buđav lebac“, jer je u međuvremenu S.A.R.S. ozbiljno počeo penetrirati u tokove jedne sasvim nove estrade jer se od buđavog lepca izgleda može živjeti.
Od istog ne mogu živjeti njihovi beogradski sugrađani Dža ili Bu, ponovno oformljeni bend veterana osnovan 1987. godine koji je tijekom devedesetih otvoreno kroz svoje tekstove istupao protiv tadašnjeg Miloševićevog režima kao što danas brutalno progovara o svim negativnostima post ratne tranzicije. Dakle teški riffovi i teške teme koji su se na World Stageu nadovezali na grmljavinu koju su prije njih proizveli Francuzi Team Ghost, a koji se pokazao kao jedan od definitivno zanimljivijih bendova večeri u svom izričaju u kojem moderni pop susreće elemente noisea. Prava moderna pariška glazbena ekstravagancija za razbijanje naše, problemima zatrpane, balkanske realnosti u koju se vratite na posljednjem ‘Ko to tamo peva’ stage punktu INmusica gdje je kao i prethodne godine za fajrunt bio zadužen Pozdrav Azri, nešto nakon čega bih najradije rekao vozdra Azri… Od toliko pozdravljanja možda je stvarno došlo vrijeme da se Johannesu ponudi neki ‘Arctic Monkeys honorar’ pa da se pod težinom količine posjetitelja potopi jarunski otok i time spasi cijela stvar. Dvije trećine Azre ionako paze da budu u formi jer treba biti spreman ako se pojavi Godot.
Saznajte više:
INmusic, 1. dan – Beatlesi s Arktika i punk stand-up komedija
INmusic, nulti dan – neuništivi Iggy Pop i poučna fiskalizacija