Malo koji bend živi rock and roll toliko frenetično kao Guitar Wolf. No koliko god često njihovi koncerti izmiču kontroli i pretvaraju se u anarhiju u kojoj gitarist i pjevač Seiji a ka Guitar Wolf zna i fanovima iz publike dati svoj Gibson SG i pustiti im da sviraju pjesme, toliko su koncizni po pitanju hvatanja te anarhije zvuka u tonskom zapisu na albumima.
Guitar Wolf vas ošamari, naizgled nepreciznim i predistorziranim riffovima za uši, ali ubrzo se uhvatite da pjevušite neki njihov refren, a da toga niste niti svjesni. U svojoj energičnoj dekonstrukciji pjesama Guitar Wolf posjeduje ramonesovski osjećaj za, uvjetno kazano, pop okvir. Grupa i jest japanski derivat The Ramonesa, ali potpuno oslobođen svih natruha komercijalizacije vlastitog zvuka. Produkcijska sirovost njihovih uradaka posjeduje onu impulzivnu crtu koja kao da vas vabi da osnujete punk bend i otfrljite gitarsko pojačalo na maksimum, jer duša traži distorziju koja je u slučaju Goutar Wolfa tako moćna.
Možda se čini kako se takav bend iz albuma u album ponavlja, ali uranjanjem u taj mikrosvijet različitosti ubrzo isplivaju na površinu. Posljednji studijski album „Beast Vibrator“ koji je ugledao svjetlo dana ovog proljeća donosi tako neke nove horizonte. Teško je reći je li za sve kriv Jon Spencer Blues Explosion koji nije propustio ukrstiti gitare s najbeskrupuloznijim glazbenim zvijerima iz Nagasakija što je zabilježeno i na live izdanju s početka ove godine, koji nosi jednostavan i razumljiv naslov „Guitar Wolf vs The Jon Spencer Blues Explosion“, no činjenica jest kako je bend ‘otkrio’ usporavanje ritma u određenim dijelovima, a time i sebi otvorio jedno sasvim novo područje za iskušavanje zvuka i svoje haiku-pankerske poetike.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=_U8p9xm-TZU[/youtube]
Uloga uvodne „Beast Vibrator“ tako se čini kao namjerno navođenje na ‘krivi put’ – brzo eksplodira po sistemu ‘in your face’, šokira potpuno pošemerenom zvučnom slikom spram koje i solidan broj noisera može ostati zatečeno intenzitetom i potpuno preokrenutom dimenzijom shvaćanja nepatvorene buke. Istovremeno to je i lansiranje odjeba na samom početku svakom tko nije spreman za uron u sirovost&surovost par excellence.
Pravo odrlovanje priče kreće s „Mesopotamin Lonely“ – vrhunsko punk rezanje & režanje gitare upumpava čisti adrenalin, da bi po starom i bezbroj puta oprobanom receptu treća „Gasoline Lulluby“ donijela usporavanje ritma na razinu kako Iggy Pop valja „Louie Louie“ The Kingsmena. Slijedi sabbathovski horror „Ghostly You“ koji nastavlja sa širenjem spektra albuma, dok „Robot Maria“ donosi novu rundu prštave vožnje ponajviše zahvaljujući popističkom riffu i tu definitivno postaje jasno kako je Guitar Wolf jako dobro osmislio novi izlet kroz svoj svijet. Slušatelj ne tumara izgubljeno njihovim ‘podzemljem’. Osvježavajuć je njihov spoj konciznosti i uvjerenja s kojim rade to što rade dokazujući kako bez stava nema ni dobre rock pjesme. Bilo da se zaigraju funkom („Batting Center“), uđu u horror teritorij na tragu Samhaina („Magma Nobunaga“), naprave psychobilly ludilo („Female Machine Gun“) zbog kojeg se i pokojni Lux Interior može zadovoljno smješkati s onog svijeta, ili vam ne daju zraka s naizgled tako jednostavnim, ali iznimno efektnim brzim vožnjama („Saphire City“ i „Barf Night“), niti jednog trenutka ne pomislite da vam pažnju drži nekakva napuhana parodija, već stopostotni rokeri starog dobrog kova.
Meni osobno najjači adut albuma je „Earth Vs Alien“ koji evocira na neke mlade dane kad su bendovi težili dočaravanju SF-a i kad su sve nedostatke zvukovne tehnologije nadilazili maštom i upotrebom osnovnog tj. skromnog seta efekata. Upravu u „Earth Vs Alien“ odlično uklopljeni sintetički eho na svega dva mjesta otvara treću dimeziju pjesme i evocira me na ona vremena paralelnog konzumirana Moebiusa i rock and rolla – tko nije probao, ne zna što je propustio.
A također da ne bi bilo situacije: ‘nismo znali’, upravo večeras će se u Vintage Industrial Baru saznati ulazi li nastup Guitar Wolfa u kategoriju ROCK koncerta godine u Zagrebu, rame uz rame s Jon Spencert Blues Explosionom, Chuckom Prophetom, Swansima i Iggyjem & Stoogesima.
Ocjena: 8/10
(Okami Records, 2013.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
