Kroz zadnjih desetak godina i četiri filma u kojima je bio glavna zvijezda, o Wolverineu kao liku rečeno je sve što se trebalo reći. Zato ne čudi da je i ovaj, peti dio sage o ‘neuništivom’ mutantu, samo još jedno pretakanje iz šupljeg u prazno.
Wolverine slovi kao jedan od najpopularnijih Marvelovih superjunaka i zasigurno najpoznatiji od X-Mena, a njegov ‘ljudski’ alter ego, Logan, kao omiljena stripovska i filmska metafora izmučenog čovjeka u neugodnoj situaciji, na čijim leđima leži cijeli svijet. Najveći problem u Loganu, a posljedično i Wolverineu, jest taj što je, koliko god to neki ne željeli priznati, jedan vrlo plošan i jednostavan lik, koji život provodi žaleći se i kukajući nad svojom sudbinom (praktički je besmrtan) i želeći da napokon umre. Ili barem tako uporno tvrdi, premda i za takve poput njega postoji način da si oduzmu život, ako to baš uistinu žele. No Logan će radijee provesti 70-ak godina gunđajući, životareći i kukajući nad svojom sudbinom, što u kontekstu jednog filma možda može biti nešto osvježavajuće i novo, ali kroz prizmu pet ekranizacija, postaje uistinu naporno. Uz svu silnu patnju, koju ljudi ove planete proživljavaju na dnevnoj bazi, zar uistinu želimo gledati superjunaka koji se konstantno žali zbog toga što ima dužnost, da uistinu učini nešto dobro za čovječanstvo (i to kroz nekoliko ljudskih vjekova)? Jel’ ovo opaki mutant ili neki emo klinac?
U svom drugom samostalnom filmu, naslovljenom jednostavno “The Wolverine”, Logan (Hugh Jackman) životari američkim šumama, pokušavajući se kloniti nevolja i moleći se Bogu da napokon umre. No, jednoga ga dana iznenadi malena, ali ubojita Japanka Yukio (Rila Fukushima), koja želi da Logan otputuje do Japana, gdje mu se njezin poslodavac i jedan od najmoćnijih ljudi Azije, želi zahvaliti što mu je tokom Drugog svjetskog rata spasio život. No Logan ne zna da je sve to zapravo kompleksna (da bar) varka, koja za cilj ima krađu njegovih moći regeneracije. Dodatnu težinu cijeloj situaciji daje i unuka zlog moćnika, Mariko (Tao Okamoto), u koju se Logan zaljubljuje…
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=th1NTVIhUQU[/youtube]
Iako je sama činjenica, da u priči o Wolverineu nema nikakvih novih i svježih elemenata, dovoljna da film bude nezanimljiv, to mu je samo jedan od mnoštva problema. James Mangold, redatelj koji je dokazao da zna raditi dobre filmove svojim “Walk The Line” i “3:10 to Yuma”, i njegova scenaristička ekipa, pokušali su baciti sasvim novi spin na filmove o superjunacima, gotovo u potpunosti eliminirajući efekte i akcijske scene, te se oslanjajući na karakterizaciju likova. Hvale vrijedan potez, pogotovo u doba kada Hollywood zanima samo da je veće, jače i glasnije, no vrlo riskantan potez i s velikom mogućnošću da vam se obije o glavu, ako posao ne obavite kako spada. Što se, u ovom slučaju, i dogodilo. Imamo Logana koji kroz prvu polovicu filma uistinu želi umrijeti, a kroz drugu polovicu se čupa zadnjim atomima snage za preživljavanje. Motivacija? Jedna djevojka! Jedna djevojka je dovoljna da mutant, sa sposobnostima koje mogu uvelike promijeniti svijet na bolje, ali se uporno odupire ikakvoj pomoći čovječanstvu, promijeni mišljenje i odluči spasiti svijet. Ponavljam, to ne bi bio loš razvoj događaja, da ga vidimo prvi put, ali ovu šprancu Wolverine ponavlja već peti put. Kažu da publika nekada zna biti naivna i ‘pušiti’ svakakve gluposti, ali ovo je ipak previše. Potpuni nedostatak kemije između dvaju glavnih likova i nasilno ugurana romanca, kojom bi se ulozi povećali, sigurno ne pomažu cijeloj priči.
The Wolverine slijedi još jedan trend koji je vrlo popularan u zadnje vrijeme, a taj je da filmovi više nemaju jednog jasnog negativca, nego više manjih, koji najčešće ne mogu parirati glavnom junaku. Tako se ovdje protiv Wolverinea bore yakuze, tajne službe, ninje, ogromni metalni samuraj i Viper, mutantica koja ima sposobnost trovanja drugih. Nimalo glamurozno i efektno, pogotovo uzevši u obzir da ju naš junak može eliminirati s lakoćom kojom bi riješio bilo koju nedužnu ženu na ulici. No, i to bi bilo oprostivo da ima ikakve zanimljive akcije, ali osim strašno zamorne i dosadne priče, svega 10-ak minuta dvosatnog filma prođe u borbi, koja kvalitetom (u negativnom smislu) odskače od puno jeftinijih naslova i u niti jednom trenutku nije nešto što bi moglo pobuditi ikakav interes.
“The Wolverine” je od glave do pete isforsirani film, koji pokušava okrenuti novu stranicu u životu starog junaka, ali ne uspijeva donijeti ništa novo na stol. Wolverine je nekoć bio zvijer, lik s teretom na leđima kojega nije želio, ali ga je spremno podnosio. Sada se pokušava u njegov karakter nasilno ugurati neke druge motive i duboke životne traume, ali se dobiva samo dosadna priča o superjunaku koji to više nije. Ako se želi krenuti tim smjerom, onda se liku mora posvetiti daleko ozbiljnije nego što je slučaj s ovim filmom. Njegove želje, snovi i osjećaji ne mogu biti i nisu isti kao kod normalnih ljudi, njega ne muče ovosvjetovne brige i za njega mora postojati neka veća slika. U protivnom dobijemo dječju priču s likovima iz slikovnice. Dovoljno je stoga reći da bi, ako bi kojim slučajem maknuli Hugha Jackmana i zamijenili ga nekim manje prezentnim glumcem, ovaj film bio u potpunosti negledljiv.
Ocjena: 4/10
(Twentieth Century Fox, Marvel Entertainment, Dune Entertainment; 2013.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
