Album ‘Outlaw Gentlemen & Shady Ladies’ danskog benda Volbeat prvi je koji se u prvom tjednu objavljivanja našao među prvih deset mjesta prodaje na američkom tržištu (prvi je taj uspjeh postigla dance grupa Aqua iz 1997.), mjereno Billboardom, naravno. Veliki uspjeh za ove Dance, ali poražavajući ishod za ono što danas prolazi pod nazivom: heavy metal.
Volbeat je ćušpajz svega i svačega mjereno metal metrom od osamdesetih godina prošlog stoljeća do danas. I to bezukusni ćušpajz. Široki spektar utjecaja je obično dobra stvar za glazbenike, osim kad dobiju poriv utrpati ih sve u jedan lonac kako bi dokazali da su u stanju i to napraviti.
Volbeat, gledano po onome što vokalno isporučuje njihov frontmen Michael Poulsen u pratnji ostalih iz benda, najviše se uklapa u christian rock. Leži im taj srednjestrujaški metal izrastao iz američke hair metal scene 80-ih, dodatno ‘obogaćen’ eurosongovskim pristupom sklapanja refrena u kojem Poulsen najsigurnije zvuči pjevajući polu-balade ukrašene jednostavnim melodijskim temama na električkoj gitari. Središnji dio albuma je zato (uvjetno kazano) i najbolji jer je izostala kameleonska prijetvornost koja vlada većinom materijala. Taj niz čine pjesme „My Body“, „Lola Montez“ i nešto kasnije rockabilly/eurosong/metal „Lonesome Rider“ duet sa Sarom Blackwood.
U ostatku materijala, koji instrumentalno vrelo inspiracije nalazi u ranom thrash metalu, Poulsenovo pjevanje predstavlja bol za uši jer zvuči kao operetni Hetfield koji pjeva usta punih vode. Skinuo je Poulsen manire frontmena Metallice, ali avaj, nema tu metala. Nema bijesa, histerije, bola i srdžbe. Sve je izvedeno precizno i tonalitetu, ali prema van to ide kao rezultat lošeg kastinga za neki mjuzikl. A da se ne govori kako ima tu i otvorenih rip-off-ova posebno u uvodima; „Dead But Rising“ miriše na Metallicu, a „Cape Of Our Hero“ na Iron Maiden, prije nego refren uđe u teren jedne Celine Dion.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=vlF3OY-FenY[/youtube]
Kamelonski pristup ponajviše dolazi do izražaja u „Room 24“ u kojoj su Volbeat ugostili King Diamonda. Dotična pjesma naravno zvuči kao da je ispala iz Diamondove ili radionice Mercyful Fatea. I tu je riječ o duetu, samo što Diamond u svim svojim pjevačkim dionicama plastično i efektno prezentira ono što Poulsen nema, tj. da ponovimo: bijes, histeriju, bol i srdžbu.
Poulsenov vokalni auzmeš je poput noćne more u kojoj Jon Bon Jovi postaje novi pjevač Metallice dok Lars Ulrich pristaje na kompromis da se pokušaju raditi i pjesme poput „You Give Love A Bad Name“. U najvećoj mjeri to čini album „Outlaw Gentlemen & Shady Ladies“ nesnošljivo promašenim svakome tko je imalo imao uvid u metal scenu 80-ih i 90-ih, bilo da je riječ o thrashu ili pop metalu.
Ali eto, sudeći po više od 100.000 prodanih primjeraka albuma u prvom tjednu čini se da je Volbeat pogodio kako su novoj generaciji heavy metal klinaca i Metallica i Europe ista stvar. A sve tako i zvuči, kao da se u proteklih trideset godina u metalu nije dogodilo gotovo ništa.
Ocjena: 3/10
(Vertigo / Umiversal Music, 2013.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
