Posrijedi je neobično ugodna, nenametljivo opuštena mediteransko-otočka priča blagotvorno smirujućeg djelovanja.
Nastanjen u Los Angelesu gdje, između ostaloga, od 1985. predaje na Kalifornijskom institutu umjetnosti (California Institute of the Arts, tzv. CalArts koji je 1961. utemeljio Walt Disney), velemajstor gitare Miroslav Tadić, rođen 1959. u Tuzli, školovan u domovini SFRJ i u Italiji, a potom i u SAD-u, gdje živi od 1979., posljednjih petnaestak godina čest je diskografski i koncertni gost na prostorima svoje negdašnje postojbine, a ljetni je dom sagradio na hrvatskom otočiću Prviću, gdje se za prazničnih mjeseci odmara od velegradske buke sedamnaest milijuna automobila u LA-u.
Odmara se s gitarom u ruci. I družeći se s mještanima kojima onako usput svirucka, ukoliko se dodir prstiju rasnog gitarista sa žicama gitare uopće može nazvati „sviruckanjem“. Jedno od okupljališta je konoba-muzej-atelje Mirina, najstarija kuća u Prvić Šepurinama, preuređena iz mirine, što znači zidina, a kako mještani nazivaju stare, ruševne kamene kuće. No, kako je objasnio glazbenik, društvu je, kada bi otišao, nedostajala njegova glazba pa su ga zamolili da je snimi. To je i učinio u svom kućnom studiju Little Room u Los Angelesu, poslao im snimke, a oni su ih slušali i tako kratili „dosadne zimske otočke sate“. Prve „prvićke snimke“ zabilježene su 2007., a uz još malo nagovaranja Prvićana, tijekom sljedećih šest godina kompletiran je materijal za CD, instrumentalni album na kojem Tadić, u vlastitoj produkciji, samostalno svira isključivo akustične gitare, s tek ponekim nasnimavanjem druge gitare.
Pedesetak minuta dug, CD „Mirina“ sadrži tucet pjesama, mahom iz regionalne baštine, pretežito dalmatinsko mediteranske intonacije, pri čemu je jedna, naslovna skladba, njegova autorska, pet ih je Arsena Dedića („Dida moj“, „Mala pjesma“, „Večeras“, „Ana je Ana“ i „Odlazak“), po jedna Zdenka Runjića („Picaferaj“) i Petra Graše („Vrime božje“), tri su tradicionalne („Sanok sedav treno“, „Majko igla i bičvica“ i „Zaspalo je siroče“), a u taj je logičan sklad i slijed posve bešavno uklopljen „nelogično“ izabran broj iz novovalne antologije, „Ona se budi“ beogradskih radikala Šarla akrobate.
Prema Tadićevim riječima, koncept je bio stvoriti soundtrack mediteransko-otočkog ugođaja koji može diskretno svirati u pozadini, a da ipak nije lišen sadržaja, osjećaja i umijeća. U toj namjeri uspio je bez ostatka – „Mirina“ je neobično ugodna, nenametljivo opuštena, a istovremeno savršeno precizna cjelina blagotvorno smirujućeg djelovanja koja se, u neku ruku, doima poput jedne dugačke pjesme uz koju neometano možete čitati ili ozbiljno raditi, ali je isto tako i koncentrirano slušati i bezbroj puta uživati u jednostavnosti, odmjerenosti, lijepom zvuku, dubini, toplini, emocionalnosti i finim pojedinostima.
Mediteranski dojam vizualno podržava i fino likovno oblikovanje, sa sadržajem ukusno i poticajno usklađen ovitak Mirande Herceg s fotografijama zidova starih dalmatinskih kamenih kuća i jesenju ogoljenih grana Gorana Franića, a cjelinu upotpunjuje i primjereno poetičan tekst Aleksandra Dragaša.
Ocjena: 10/10
(Croatia Records, 2013.)