Dobiti Dubiozu u izolaciji, tuđinstvu od hrvatske priče u rutini i uniformiranosti življenja u gradu gdje svako oko podsjeća na ‘drugost’, bio je osobni praznik, kolosalni ispušni ventil prosvjetnog radnika što u dvorištu Sirije biva osuđen na koncertnu tišinu.
Prije tjedan dana na WhatsAppu dočekala me burazova poruka – screenshot stranice lokalnoga kluba Hayal Kahvesi u sklopu najnovijeg šoping centra. Među turskim napisima se dalo iščitati tek tri poznate riječi: Dubioza Kolektiv i Gaziantep. Pisali smo o spomenutom gradu u kojem pečem gastarbajtersku pogaču već drugu godinu; mjestu poznatom po mozaicima, baklavama i po tome što, eto, graniči sa Sirijom. Oči profesorske za velikog odmora nisu mogle vjerovati žuto-crnom sadržaju, ali na turskoj turneji najdražih mi Balkañerosa na zadnjem je mjestu smješten Gaziantep.
Hayal Kahvesi – klub na rubu grada u PrimeMallu, znanom kao šoping meki i konačnom tjednom odredištu većine iz jugoistočnog dvomilijunskog habitata gdje osim restorana i drugih zombi-centara nema nikakvog oblika dokolice i razonode. Mikroepicentar zbivanja industrijskog grada milijunaša, Hayal Kahvesi je mjesto gdje se dolazi vidjeti i biva viđen, ona ‘ležerna’ platforma za lokalne socijalno-poslovne rituale, pa ne čudi da ekipa dolazi maskirana u svoje ‘casual’ varijante. Klonirani frajeri u finim sakoima, bijelim majicama s dekoltiranim V-om i s napirlitanim ženskim aksesoarima u ekstremnim štiklama zbog kojih im treba muška asistencija za manevriranje po klubu, bili su instalirani za visokim stolovima i pili skupocjeno vino iz predimenzioniranih čaša dok su momci u crno-žutim uniformama za dernek lomili daske manje pozornice. Oko nas ljudi u crnom, s walkie-talkiejima u ručetinama, paze na četvero Balkanaca i balkaniziranoga Turčina u prvome redu kako đuksaju na ska poskočice i himne propasti i revolucije Balkana koje u tuđini imaju zvonkiji zvuk i više smisla negoli u domaćem slavenskom krajobrazu.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=1DObH3lDYGg&feature=youtu.be[/youtube]
Set očekivano isprepleten korpusom na engleskom neočekivano je pokazao kako ‘dominantno bosansko-hercegovački’ bend Turskom dominantno hara, pa tako dok se kod nas dominantno ujednačuju grla u Kokuzu, Blamu ili Walteru, u zemlji kebaba to se dominantno događa kod jednog neprikosnovenog parodijskog hita “Balkan Funk”, simptomatičnog “EuroSonga” za gastarbajtere, noviteta “One More Time” ili anglizirane (prevedene i prilagođene) “Vlasti i policije”.
Showmanship Dubioze, demonstrirala je Turska, tako je usavršen da i na nepoznatom teritoriju uspijevaju kontrolirati udove i raspoloženje svoje (od Balkana, dakako, malobrojnije) publike; tjerajući u čučanj, skok ili na katarzični urlik, čime se potvrđuju kao transbalkanski fenomen. I dok se Hayal Kahvesijem filtrirala publika čiji dobar dio nije imao pojma što za sobom nosi i propagira Dubioza kolektiv, na nešto se skraćenom koncertu bez bisa ipak prolijevao znoj, lomile se noge i iz pozadine bečile oči na ‘razvrat’ prvoredaša u dernečenju kao da se radi o kolektivnom rođendanu.
Almir i Adis, dobri dusi Dubioze, do domaćeg su auditorija dolazili, dijelili s njima mikrofone dok im je leđa čuvao super Mario za saksofonom što je bendu dalo onu posljednju dimenziju zaokruženosti i na jugoistoku se Turske tako zaorio balkanski melos parodiran u posljednjem “Apsurdistanu”. Osamdeset minuta ex-patrijske Dubioze kolektiv tako u osobnom arsenalu koncerata bosansko-hercegovačko-srpskih momaka potiskuje u pozadinu sva dosadašnja hodočašćenja i glasogubljenja unatoč činjenici da nakon glatke fuzije cijelog kataloga benda obilježenog prearanžiranjima, briljantnim medleyima i novitetima nismo mogli dobiti još.
No dobiti Dubiozu u izolaciji, tuđinstvu od hrvatske priče u rutini i uniformiranosti življenja u gradu gdje svako oko podsjeća na ‘drugost’, bio je osobni praznik, kolosalni ispušni ventil prosvjetnog radnika što u dvorištu Sirije biva osuđen na koncertnu tišinu. Hvala za Balkan Funk za pamćenje!
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
