Na posljednjem albumu ‘The Life Acoustic’ Everlast je preinačio hitove iz raznih djelova karijere, od House of Pain, preko vrhunca solo slave s albumima ‘Whitey Ford Sings the Blues’ i ‘Eat at Whiteys’ naovamo, u akustične aranžmane i s takvim je retrospektivnim programom došao po prvi put u Hrvatsku, preciznije Zagreb, još preciznije Tvornicu kulture.
Ogoljeni aranžmani za akustičnu gitaru i klavijature dopuštaju Everlastovu izvanrednom vokalu da stane u prvi plan i pokaže sve svoje mogućnosti. Otvorio je (pre)nježno s „Broken“, a nakon toga malo podignuo s „Today (Watch Me Shine)“. Što reperski dio veoma šarolike publike misli o novom izričaju nismo uspjeli razaznati, no u Everlastovoj glazbi sada se više očituje utjecaj countryja (izvodi „My Medicine“, suradnju sa Willijem Nelsonom i Snoopom – Doggom, Lionom, koju god je beštiju već zadnju na ime nakalemio – te Cashov „Folsom Prison Blues“) i americane (kao u epskoj baladi „Weakness“ ili apsolutnom vrhuncu koncerta, „Stones in My Hand“, prekidanu otkačenim đelirolmortonovskim breakom, na kojoj je zvučao da bi po dubini i hrapavosti vokala mogao biti sparing partner Tomu Waitsu, ili u lakšoj kategoriji možda oduzeti naslov Marku Laneganu).
Dio publike jedva je dočekao da se zanjiše uz „What It’s Like“, a usprkos zabrani fotografiranja nakon treće pjesme, klavijaturist je ipak uslikao publiku za Twitter. „Ovu sam pjesmu napisao dok sam bio u zatvoru zbog ubojstva“, tim rječima najavljena je spomenuta Cashova „Folsom Prison“, a nakon toga završen je regularni dio koncerta. ž
Ubrzo se na pozornicu vraća klavijaturist i svira medley poznatih melodija, od kojih je zadnja „Lean on Me“ Billa Withersa, na koju izlazi i Everlast i povede pjesmu s publikom. Uz poteškoće s uvodom slijede hitovi „Put Your Lights on“ i „Black Jesus“, drugi bis sa „White Trash Beautiful“, a na treći je izašao sa „Jump Around“ House of Paina, u kojoj zvuči kao da se sprda sa tipičnim reperskim preseravanjem dvadeset godina mlađega sebe: „I got lyrics and you ain’t got none“.
Everlast se na svom prvom nastupu u nas pokazao renesansim čovjekom za publiku širokog raspona ukusa, te nezadovoljni nisu trebali ostati ljubitelji kako popa, tako ni rapa, ali ni itko tko cijeni kvalitetan kantautorski izričaj. Palac gore, ako ćemo tako.