Razgovor s britanskim bendom uoči nastupa na Sundwave festivalu u Tisnom.
Origin One eklektična su šestorka iz Notthinghama, vedra reggae ekipa što u svom malom bendovskom mikrokozmosu stvari rado začinjava dancehallom, dubstepom, jungleom i hip-hopom, zbog čega engleski klubovi i festivali tijekom njihovih energičnih nastupa plešu do iznemoglosti. Po prvi nam put stižu ovih dana u Tisno na jedan od najopuštenijih i ležernijih festivala Soundwave gdje će predstaviti svoje debitantsko izdanje „All For The Love“. Ondje će i ljupka pjevačica Parisa (iransko značenje: ‘nalik vili’) pored nastupa s Origin Oneom biti i jedna od voditeljica brodskog programa gdje će odnijeti noć dub i reggae ritmovima na čistoj dalmatinskoj pučini.
Bend koji čine N3ON, Percydread, Trekkah, K.O.G, Bru-C i spomenuta Parisa ulovili smo ovih dana tijekom snimanja videospotova i porazgovarali o odvažnosti u žanrovskoj glazbi i poruci koju nosi samostalnost od izdavača i etiketa.
Kako prvi put razgovarate s jednim hrvatskim medijem, važno je naglasiti da Origin One nije novo ime na glazbenoj sceni, iako je bend tek nedavno objavio svoje prvo studijsko izdanje. Možete li za hrvatsku publiku dati kratak pregled dosadašnje povijesti benda?
Kev: Origin One je nastao kad smo se Parisa i ja povezali na prijelazu 2011./12. i snimili par neobičnih pjesama poput „You Boy“ i „Crisis“, a one su naposljetku završile na našem prvom EP izdanju. Mislim da tu leže naši temelji, a onda se pridružuje Trekkah preko Percyja (Dreada), odnosno obitelji. Izdanje je primljeno vrlo dobro i započeli smo svirati to izdanje uživo kao cjelinu diljem zemlje kakvih godinu i pil. Nažalost, Percy je doživio nesreću i neko vrijeme je morao mirovati, pa je u to vrijeme na njegovo mjesto uskočio Bru- C, iz njegovog drugog benda The Afterdark Movement, kao i K.O.G., koga sam upoznao u Sheffieldu tijekom jednog nastupa. Obojica su bendu donijeli ključan element i tako ostali u njemu.
Parisa, slušajući tvoje pjesme doista se mora komplimentirati tvoj divan vokal u bendu, gdje također djeluješ i kao autorica pjesama, ali i svojevrstan promicatelj benda na društvenim mrežama gdje pored svog zapravo publiku educiraš o drugim, manje pozntim bendovima. Koja bi onda bila tvoja funkcija u bendu?
Parisa: Hvala ti! Momci mi daju puno samopouzdanja gdje mogu biti snažna žena, a u vokalnom smislu mogu jako eksperimentiati. Stoga pokušavam tako i pisati pjesme koje će zaintigirati slušatelja, dati mu materijala za razmišljanje, ali ohrabrivanje i pritom ih možemo svirati kroz različite stilove. Ono što još za status u bendu mogu reći jest da sam i najbolji plesač!
U pjesmi „The Right Thing“ donosite samo tri stiha, dakle vrlo je lapidarna pjesma, a ipak, iznosiš je na zadivljujuć način, zbog čega me zanima kako kompenziraš lirsku skromnost?
Parisa: Bit ove pjesme je bila suptilna nit-poveznica našeg napretka kroz različite zvukove korištene u povijesti benda. Za mene bas i bubnjevi evociraju niz emocija da je vokal samo jedan komplementarni sloj pjesmi. Zadržavajući note i dodavajući efekte delayja odajemo počast tradicionalnom dubu, ali i konkretno u mom slučaju gospelu.
Tko su ti „lijepi ljudi“ o kojima pjevaš u pjesmi „Foundations“? Metafore kojima se koristiš jasno sugeriraju dublju društvenu kritiku.
Parisa: (smijeh) Naravno, to su ljudi predivna izgleda, ali poprilično izmučeni iznutra. Ljudi što olako svraćaju pozornost sa svojih loših karakternih osobina jer smo i dalje poput životinja koje privlače lijepa lica koje želimo za svoje partnere. Lako nam se prepustiti požudi koju tjera naš ego, umjesto da razmislimo o istinskim željama koje brzo zaboravljamo. Dalje>>