Bilo bi poštenije od pjevačice Elly Jackson da je odmah po odlasku Bena Langmaida, druge polovine elektropop dua La Roux upokojila to ime koje je prije pet godina tako lijepo bljesnulo na britanskoj, a potom i svjetskoj sceni.
La Roux je te 2009. godine po mnogočemu podsjećao na uzoriti duo Eurythmics iz 80-ih, s malom razlikom što se instrumentalist Ben Langmaid za razliku od Davea Stewarta nije htio nigdje pokazivati, uključujući i video spotove u kojima je uvijek glavnu ulogu imala androgina Elly Jackson. Možda je i to bio razlog što je publika La Roux doživljavala kao umjetničko ime Elly Jackson, kao što je to najvjerojatnije uzrokovalo njenu odlučnost da sad kad je ostala sama, ime La Roux posvoji kao svoje. Ime je jedno, glazba je drugo.
U razlazu glazbenika leži i razlog zašto se na drugi album čekalo toliko dugo. Predugo i za one glazbenike koji nemaju korijenite promjene u postavi i ‘filozofiji’. Novi album „Trouble In Paradise“, ako ništa drugo, ima iskren naziv. Nevolje su debelo zahvatile raj.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=pnCLiNDx1qU[/youtube]
Toliko uočljivo da je svakom tko se ponadao da će dobiti novu dozu opake elektropop plesne zaraze kao što su to bili singlovi „Quicksand“, „Bulletproof“ i „In For The Kill“ preporučljivo da ovaj album izbjegne u širokom luku. Nema više ni tog stava, ni tog ritma, ni te magije. Elly Jackson potpuno je ispustila konce iz ruku.
„Trouble In Paradise“ je eklatantni primjer spašavanja jedne glazbene karijere, ali bez ideje i bez ključa u kojem je glavna aktorica nažalost izgubila i svoj identitet. Dok uvodna „Uptight Downtown“ još pruža određenu nadu da su se neke stvari promijenile, ali da nisu toliko loše, ubrzo postaje jasno da je to ujedno i najbolja pjesma na albumu. Čovjek požali što je uopće završila kad na red dođu „Kiss And Not Tell“ i „Cruel Sexuality“ koje sve banaliziraju do razine šiparičke dnevničke poezije. Slijedi ih izuzetno nezanimljiva balada „Paradise Is You“ koju ne bi ni Madonna stavila na B-stranu u počecima svoje karijere, a pjesma tako nekako i zvuči; kao Madonnin demo, da bi u drugom dijelu albuma još jedna balada s istog ‘vrela inspiracije’, „Let Me Down Gently“ dokazala kako „Paradise Is You“ nije nes(p)retna slučajnost.
Stvar ne spašava ni „Sexotheque“ koja zvuči kao pokušaj da Elly uskoči na mjesto popularnije kolegice Lily Allen (koja je pak također šizoidno skrenula sa svojim posljednjim albumom „Sheezus“), ni „Tropical Chancer“ koja nije ni do koljena jednoj Grace Jones i njenom „My Jamaican Guy“ na koju se Elly poziva u pjesmi, kao ni posljednja „The Feeling“ koja je pak slab pokušaj kopiranja stila i stava Annie Lennox.
Upravo iz svega navedenog bi bilo bolje da je „Trouble In Paradise“ potpisala Elly Jackson, jer bi u nekoj budućnosti uvijek bilo nade za La Roux ako se Ben Langmaid kojim slučajem predomisli. Kako za sada stvari stoje, sve je otišlo dovraga… cijeli taj ‘raj’.
Ocjena: 4/10
(Polydor /Universal, 2014.)