Kasabian na svom petom studijskom albumu još više daju do znanja kako su im tijesne rokerske čizme, pa počesto uskaču u plesne cipele.
Nakon albuma „Velociraptor!“ iz 2011. koji je te godine proglašen najboljim rock albumom na Brit Awardsima bilo je jasno da su se Kasabian otisnuli na putovanje na kojem se nigdje neće stilski predugo zadržati. „Velociraptor!“ je bio svojevrsna kompilacija zvukova i stilova, u većoj mjeri rocka, u manjoj popa i elektronike. Album „48:13“ nastavak je te avanture u kojoj Kasabiana žele dokazati kako pod današnje poimanje rocka treba uvriježiti one koji su potpuno u stanju napustiti ga u želji da sklope nešto drugačije.
„48:13“ koji je svoj naziv dobio po minutaži trajanja ujedno se u svemu dobrano glazbeno razlikuje od svog studijskog prethodnika, a jedina konstanta je avanturistički pristup. Taj peti studijski album je četvrti u niz koji je po izlasku skočio na prvo mjesto prodaje u Velikoj Britaniji. Amerika je pak druga priča… Kasabian tamo jednostavno ne mogu prodrijeti u obimu kako im to polazi za rukom kod kuće.
No što se tiče domaćeg terena Kasabian ima problem ‘života u sjeni’ Arctic Monkeysa, a biti stalno drugi veća je frustracija od biti deseti ili dvadeseti. Stoga „48:13“ zvuči kao da je sav ulog stavljen na stol. Jednako je šarolik kao „Velociraptor!“, ali je napušten ‘sigurni’ retro teren već su Sergio Pizzorno (koji ujedno potpisuje i produkciju) i društvo uronili u pop zvuke današnjice, ponajviše hip hop, R&B pa čak i techno.
Već je na uvodnoj „Bumblebeee“ (koja grune nakon izuzetno tihog intra „(Shiva)“) jasno da grupa želi postići atmosferu karakterističnu na hip hop koncerte u kojima i publika i izvođački ‘bouncaju’ u istom ritmu. Šok i nevjerica? Kako za koga. Tehnički je to dovedeno do savršenstva, a ima i smisla, svaki oblik posprdnog amaterizma je isključen. No opet, prvi šok po pitanju ovog albuma bi trebala biti minimalistička magenta naslovnica uistinu smjelog dizajnerskog oblikovanja. Ona prva upućuje da treba očekivati neočekivano.
Album nosi i značajnu dozu društvene kritike, pjesme „Stevie“ i „Treat“ su najbolji primjeri. Rock psihodelija uspješno je stopljena s elektronikom u „Glass“, a elektronika je općenito bila najveća inspiracija, mjereno i po minutaži; „Explodes“, „Bow“ i najeksplicitnija „Eez-eh“ kao otvoreni izazov za plesne podije diskoteka.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=ST6nEvIEY4s[/youtube]
Rock brojevi dati su na žličicu („Doomsday“ i „Clouds“), ali i u njima je podvučena crta zaključno sa zlatnim dobom Manchestera. Dalje u prošlost se ovog puta nije putovalo, kao da su Ian Brown i njegovi Stone Roses bili posljednji iznad podvlačenje crte, bar gledano do samog kraja albuma gdje kao pomirujuća nit tako kaotičnog uratka stoji akustična balada „S.P.S.“.
Nema sumnje da je „48:13“ svakako pretenciozan album i da je omogućio uvid u jedan sasvim drugačiji stav u ono što bi se moglo uvjetno nazvati sjajem i bijedom današnjeg rocka – sjaj zbog efektne prilagodljivosti jednog rock benda, bijeda jer je od rocka tako malo ostalo pa se lako može izvesti (možda i krivi) zaključak da su moderni rock bendovi u prilično očajnom stanju jer im je ponestalo obrazaca, jer još otkako su Stonesi snimili jednu „Miss You“ nije više nova stvar rokersko koketiranje s glazbom plesnih podija.
Povremeno iskakanje iz kolosijeka svakako donosi neke nove vidike, ali za Kasabian je to iskakanje postalo praksa u kojoj se teško može razaznati gdje je glavni kolosijek. Takav oblik glazbene šizofrenije brzo može dovesti do krize identiteta. Lako je zaključiti da su Kasabian u ovom trenutku spužva koja upija sve iz glazbe oko sebe, no već se javlja i pitanje; gdje su oni u svemu tome? No tko zna, možda znaju jako dobro. Jedan glazbeni kameleon s britanskog otoka je već ustanovio neke obrasce, a Kasabian su na najboljem putu da dokažu i pokažu vrijede li isti kad ih odluči primjenjivati bend koji već ima dobranu popularnost.
Ocjena: 7/10
(Columbia / Sony / Harvest / Menart, 2014.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
