Top lista Muzika je Zvonko Radosti dvije godine je obitavala na Facebooku i u roku od dvije godine skupila respektabilnu zajednicu od 18.000 članova. Ista će i dalje biti aktivna na Facebooku, ali velika novost je da je zaživjela i kao stranica Zvonkoradost.com. Ti povodom porazgovali smo s urednikom i idejnim pokretačem Lukom Nenadom Juranićem.
Zvonkoradost.com je internetska top lista najboljih izvođača s alternativne regionalne scene, a također donosi neke novosti poput intervjua s pobjednikom mjeseca (koji ćete moći čitati i na našem portalu), kao i vijesti s regionalne muzičke scene. Muzika je Zvonko Radost je po riječima onih koji su je pokrenuli narasla u skladu sa scenom i zato je pokrenut Zvonkoradost.com. No na tome se ne misli stati, a što je želja, vizija i plan objasnio nam je idejni začetnik i glavni urednik Luka Nenad Juranić, također jedan od osnivača i basist grupe Mahatma.
Za početak tko je Zvonko?
Luka Nenad Juranić: Zvonko je višestruka ličnost koju čine Luka Nenad Juranić, inicijator i glavni urednik i suradnici Saša Bunić Eugen i Željko Glavor.
Koja je bila početna ideja, a sada već i misija Zvonkoradosti?
Luka Nenad Juranić: Muzika u regiji jača je nego ikad. Autori su originalni, muzičari divlji, a produkcija svjetska. Regija, međutim, ima bendove, ali nema scene, odnosno scena je potpuno usitnjena. Zašto je ta scena toliko bitna i što je to uopće scena? Scena znači da postoje svi elementi potrebni za uspješnu priču. Bendovi, publika, mediji, prostori za sviranje, izdavačke kuće, marketing, sponzori, menadžeri, novac i povezanost. Od svih tih elemenata danas imamo samo jedan, bendove. Publika je zapravo krug prijatelja oko pojedinog benda, tako da svaki ima par stotina fanova koji nemaju pojma da postoje i drugi izvrsni bendovi, pa ih ne prepoznaju na plakatima kao dobar provod. Zato se na koncertu nekog benda pojavljuje uvijek istih stotinjak ljudi, nekog drugog benda nekih drugih stotinjak ljudi itd., a to nije dovoljno da se stvari počnu događati. Motivacija benda kad mu dođe sto ljudi ili kad mu dođe tisuću ljudi (a vani ostane još toliko) nikako nije ista. Bendovi bi odmah počeli drugačije razmišljati, drugačije osmišljavati koncerte te drugačije pristupati svemu. Ljudi bi time više dobili i počeli bi pričati…
Da bi se stvar pomaknula s mrtve točke, potrebno je samo jedno. Izvođači i glazbena industrija trebaju razlučiti umjetnost od robe. Umjetnost je kad ju stvaraš i sviraš, a kad ju prodaješ onda je roba. Kad svi počnu tretirati svoju glazbu kao robu koju treba prodati tada će se stvari početi događati. Što je potrebno za prodati robu? Imati tržište, a tržište se u ovom poslu zove scena. Najbolji primjer kako se to radi su narodnjaci. Nisu narodnjaci popularni zato što su ljudi glupi ili zato što je ta muzika bolja od ostale. Popularni su zato što je njihova industrija tretirala turbo-folk kao robu, a vjerojatno zato što su i sami svjesni kako u turbo-folku nema nekih umjetničkih dometa. Prodali su „sex, drugs and rock’n’roll“ 50 godina nakon rock’n’rolla samog. Tako se to radi. Bez toga , bendovi će i dalje kukati, ljudi će i dalje slušati zabavnjake i narodnjake, a velika umjetnost će biti rezervirana za prijatelje i rodbinu. Na kraju krajeva, nije čudno što klinci radije idu na mjesto koje je glamurozno i gdje su dobri komadi, nego tamo gdje ih je strah da će pobrati „virus ebole“. Zato smo pokrenuli Zvonka, kao prvu kariku koja nedostaje, a to je povezati i okupiti glazbenu scenu na jednome mjestu. Da ljudi čuju za druge fantastične bendove, da se bendovi međusobno upoznaju, podijele iskustva, da stvar postane dovoljno masovna kako bi neki u tome vidjeli novac. Iako se radi o top listi, ovdje zapravo nema konkurencije već samo zajednička želja da uživamo u muzici kakvu volimo i da se dobro zabavljamo. Dakle, glas po glas – scena.
Prema kojim scenama će se najviše fokusirati i zašto?
Luka Nenad Juranić: Glavni fokus Zvonka je alternativa, dakle sve što ima određeni pomak, odnosno odmak od uobičajenog jer upravo je to ono što nedostaje ovom konzervativnom društvu. Cijelo vrijeme se krećemo utabanim stazama koje nas kao zajednicu vode u propast. S druge strane , postoji cijeli niz genijalnih ljudi koji viču, a nitko ih ne čuje. Želimo im dati medij da ih se sluša, jer takvi ljudi donose napredak. To ne znači da nas zanima ono što je čudno, nego ono što je novo i dobro.
Je li teško tražiti ‘neotkrivene dragulje’ regionalne scene?
Luka Nenad Juranić: U početku je bilo, jer je sve razbacano na sto strana što u svijetu informacija uglavnom znači zaborav. S druge strane, alternativa sama po sebi nema konzistenciju, već se svatko izražava i promovira na svoj način. Trebalo je vremena da izvođači polako prihvate ideju promoviranja putem top liste i da sami počnu slati svoju muziku. Naravno, od velike su pomoći i glazbeni portali te neke druge top liste. Ipak sve to i dalje zahtijeva jako puno truda i vremena, jer su sami izvođači još uvijek previše pasivni i samodopadni. Kad se bavite ovim poslom i promatrate cijelu scenu sa strane, lijepo se vidi kako uspjevaju samo oni najangažiraniji, a naravno kvaliteta je obavezna. U današnje vrijeme čekati da vas otkriju je romantična ideja koja zapravo predstavlja strah od neuspjeha.