Jedan od najpoznatijih rock and roll simbola bivše države, nakon poduže pauze, vraća se u Hrvatsku. YU grupa nastupa u zagrebačkom Vintage Industrial Baru u četvrtak, 8. siječnja.
Tada je, možda, ipak sve bilo jednostavnije. Tog 29. studenog 1970., grupa Idejni posed, kojoj je vlastiti naziv već bio dosadilo, svirala je u Zemunu. Pitali su publiku imaju li neki prijedlog za njihovo novo ime, a omladina, valjda opijena cjelodnevnim slušanjem antifašističkih budnica, nije uopće imala dvojbe. YU grupa rođena je te večeri. Ove godine dogurat će do svog 45 rođendana, što je samo točno godinu manje od trajanja države po kojoj je nazvana.
Ostavština nije glomazna, ali je po mnogo čemu značajna. Od prve prepoznatljive pjesme „Bio jednom jedan pas“, preko nezaobilazne balade „Crni leptir“ i upečatljivog komada etno-rocka „Kosovski božuri“ do „Čudne šume“ koju je dodatno proslavila Disciplina kičme i „Mornara“ koju su drsko maznuli Igor Štimac i danas zaboravljeni Bohemi za notornu „Mare i Kate“.
Osovinu benda čine braća Dragi i Žika Jelić, gitarist i basist, a mi smo porazgovarali s drugom gitarom, njihovim nećakom Petrom Jelićem, prije njihova prvog zagrebačkog koncerta nakon nekoliko desetljeća, u klubu Vintage Industrial Bar u četvrtak, 8. siječnja.
Dakle, za koji dan otvarate svoju, ali i zagrebačku koncertnu sezonu 2015. Koliku Zagreb kao koncertna destinacija ima važnost u povijesti i karijeri YU grupe?
YU grupa postoji već 45 godina i za Zagreb je vezuje veliki broj divnih koncerata i sjajnih poznanstava i prijateljstava. Nažalost, igrom slučaja sve to se prekinulo početkom devedesetih, ali kako dobre stvari vremenom uvijek pobjeđuju, evo prilike da se jedni drugima ponovno obradujemo.
Jedan ste od rijetkih aktivnih bendova iz Srbije koji u ovom poslijeratnom razdoblju nisu prisutni na hrvatskom tržištu. Koji su tome razlozi i je li to bila nekakva planska odluka?
Moram priznati da to nije odluka koja je potekla od nas. YU grupa je oduvijek bila poznata po tome da ne dijeli ljude na teritorije i pripadnosti, nego ih gleda u cjelini, kao ljubitelje muzike. Jednostavno, nije bilo dovoljno zainteresiranosti s vaše strane.
Koliko je u tom izbivanju s hrvatske scene kumovalo, barem kao psihička prepreka, ime grupe. Bismo li vas viđali češće u zadnjih dvadesetak godina da se, ne znam, zovete Jelić bend?
To sigurno. Bilo je poziva do sada, ali je nekako ime grupe uvijek bilo nepremostiva prepreka.
Nebitna činjenica, ali ipak svojevrstan kuriozitet, jest da YU grupu dijeli još godina dana pa da traje duže od države po kojoj je nazvana. Kakva je percepcija Yu grupe danas? Smatraju li vas mediji i publika simpatičnim reliktom ‘bolje’ prošlosti ili ste u njihovim očima i dalje relevantan bend?
Grupa koja godišnje odsvira oko 30 koncerata pred punim i zadovoljnim auditorijumom može se nazvati grupom koja i dalje ima šta reći i to još s pravom čini. I dalje se i mi i publika radujemo jedni drugima.
YU grupa, koliko vidim po internetu, u Beogradu bez problema napuni Sava centar, dok ćete u Zagrebu napuniti klub. Je li ovaj dolazak dio nekog većeg plana da se krene ispočetka u osvajanje ovdašnje publike ili samo jednokratan izlet?
S obzirom da nismo bili u Zagrebu oko 20 godina, ovo je više kao susret starih prijatelja koji se žele na miru vidjeti i obnoviti uspomene. Mislim da će nam ovaj put prijati manja i intimnija atmosfera, a za idući put sigurno dižemo letvicu.
Jedan od vaših najvećih hitova, a prema snimci s beogradskog Beer Festa i danas poprilično impresivan komad etno-rocka, ‘Kosovski božuri’, ni kriv ni dužan našao se u posve novom političkom kontekstu, barem ako je suditi po YouTube komentarima. A vaš komentar na sve to glasio bi…
Nema pametnog komentara na sve ono što nam se dešavalo zadnjih 20 i kusur godina. Taj tekst u periodu kad je nastao, 1970. godine, odnosio se na davnu prošlost, a nažalost, ispalo je i da predviđa budućnost. Ali ako već pričamo o tome, napravili smo spoj od tri pesme s folklornim motivima, “Sama”, “Nona” i “Kosovski Božuri”, i rado ćemo vam ih odsvirati u Zagrebu.
Generacijski ste vezani za Korni grupu, Time i Smak, možda i prve yu-rock bendove koji su se, nakon uspjeha Indexa, odlučili na autorski rock and roll i preživjeli. Može li se o toj sceni govoriti kao temelju za sve što je uslijedilo poslije, odnosno temelj sceni kakvu smo poznavali u osamdesetima i kakvu poznajemo danas?
Zapravo, Drago Mlinarec je bio taj koji je otvorio vrata domaćem autorskom stvaralaštvu. Kasnije smo svi mi – Indexi, Korni Grupa, YU grupa, itd. – sigurno svojim primjerom pomogli da se r’n’r razbukta na našim prostorima i nastavi svoj život sve do današnjih dana. Nažalost, maloprije spomenuti bendovi više nisu aktivni, ali mi svojim primjerom i dalje mlađima osvjetljavamo put.
Kad je bilo teže probiti se – tada, kad je rock and roll još uvijek bio ‘subverzivni element’ sa Zapada, ili danas, kada mladi rock bendovi bez novca mogu uspjeti samo uz pomoć lude sreće?
Iz nekog razloga mislim da su dobri i vrijedni bendovi tada imali bolju i perspektivniju startnu poziciju. Danas, nažalost, vrijeme nije naklonjeno mladim i novim umjetnicima i zbog toga veliki broj njih ostaje neostvaren, a mi bez njihovog stvaralaštva – siromašniji.
U karijeri ste objavili desetak albuma, što u 45 godina postojanja grupe i nije neki zavidan broj. Kako to?
YU Grupa nikad nije izdavala albume kad je to trebalo, nego onda kad bi za to sazrelo vrijeme. Ali zato je broj koncerata nemjerljiv, kao i broj pjesama koje i dan danas žive među ljudima, a za nas je to mjerilo uspjeha.
Od zadnjeg albuma prošlo je deset godina, kakvi su planovi za budućnost YU grupe?
Ove godine nas očekuje proslava velikog, zapravo najvećeg jubileja od aktivnih bendova na prostorima bivše SFRJ, a to je proslava 45 godina rada. Očekuju nas koncerti, novi CD i raduje nas što ćemo ovu slavljeničku godinu početi sa Zagrebom i potvrditi stara i otvoriti nova prijateljstva.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
