Ljama pljucka po prolaznicima u Masarykovoj, slon tušira taksiste pored Manduševca, timariteljica licka žabu, vatrogasci spašavaju orangutana ispred nutricionističkog savjetovališta…
Osmišljena i izvedena na tragu prethodnih uspješnica u režiji i pod dramaturško-scenarističkim vodstvom Ivice Boban – „Kako stvari stoje“ u &TD-u, „Samo bez emocije“ u Teatru na Trešnjevci, „Sutra (ni)je novi dan“ i „Kako misliš mene nema“ u EXIT-u – „Nevjerojatan događaj“ epizodičan je niz ili kolaž prizora u kojima četvoro mlađahnih glumaca (Filip Detelić, Anja Matković, Tara Rosandić i Erna Rudnički) utjelovljuje dvadesetak raznih likova, uglavnom nastanjenih u Zagrebu, koji se predstavljaju kroz mahom monološke crtice potaknute kakvom za njih nesvakidašnjom situacijom, a sve smješteno u okvir jednoga dana u kojem ulicama metropole šeću životinje što ih je, u trenutku ‘prehićenja’, nakon što je triput polizala žabu, iz zoološkog vrta pustila jedna timariteljica.
Minimalistička, pomična scenografija sačinjena od tek nekoliko paravana, stolica, stolića i pulta/šanka, uz pomoć jednostavnih svjetlosnih rješenja markira prizorišta taman onoliko koliko treba, a prostorno-vremenska orijentacija podržana je i ekranom na koji se projiciraju natpisi i isječci eksperimentalno-spotovskih video zapisa.
U prvom su planu glumačke interpretacije, oslonjene na naglašenu karikaturalnost – šprahfelerski izgovor, pretjerivanje u gestualnosti i grimasama – što je, dakako, ideja koncepta koji rezultira obiljem nasmijavalačkih trenutaka, a i nekolikim pljeskovima razgaljene publike, na otvorenoj sceni. Svojevrstan komičarski šou začinjen pokojom pjevačkom ili plesnom točkom – najveća atrakcija, erotski ples u noćnom klubu, na repertoaru je pretkraj komada – donosi i poneki dirljiviji odsječak kao što su svojevrsna ispovijed taksista koji tvrdi da nije sklon kapljici, u energičnom nastupu Filipa Detelića, ili razotkrivanje noćnoklupske plesačice u jednostavno, no točno nijansiranoj izvedbi Tare Rosandić.
Uobličene u suvremenu inačicu commedie dell’arte, istovremeno smiješne i tužne, vrlo prepoznatljive svakodnevno-nesvakodnevne zgode, karakteri i istršci sudbina, u prvom redu opuštaju i zabavljaju, a ispod površine razmatraju odnos aktualnog stanja društva spektakla i još neiskorijenjenog instinkta ljudskosti malog čovjeka.
(KNAP, Zagreb, 17. siječnja 2015.)