Svemir je u petak u Klub.-u predstavio drugi album ‘Tako jako’, no nedostajalo je te večeri da i ton majstor to ‘tako jako’ doslovce shvati.
Album „Tako jako“ iako je drugi u nizu studijskih uradaka zagrebačke grupe Svemir može ga se ujedno smatrati prvim bendovskim u pravom smislu te riječi. Za razliku od nastupnog samoimenog prvijenca koji je predstavljao uglavnom skup gostujućih glazbenika oko kantautorice, pjevačice i gitaristice Zvonke Obajdin, u par godina stalna postava se iskristalizirala, pjesme su nastajale u grupnom okruženju i kao takve su snimljene na prošlogodišnjem „Tako jako“, koji je i dalje imao jaki kantautorski Zvonkin štih, ali je imao i dobru zvučnu nadogradnju.
U petak je u zagrebačkom Klub.-u isti predstavljen uživo u solidno popunjenom prostoru u atmosferi koja bi se mogla okaraterizirati formalno-neformalnom, ponajviše zbog Zvonkina garda u kojem se obraćala u prijateljskoj komunikaciji publici. Dakle, većina koncerta je protekla u drugarskoj i prisnoj atmosferi sve do samog kraja kad je Zvonka jednako tako formalno-neformalno nakon bisa izjavila: „Mislim da je sad stvarno bilo dosta.“ Početak je malo bilo klimav, možda ne toliko zbog treme koliko zbog izbora instrumentala „Mont Blanc“, jer Svemir nije instrumentalni sastav. Osobno mislim da je time propuštena prilika odmah na početku uspostaviti komunikaciju s publikom i imati dobar start kao zvijezda večeri. No to se ubrzo dogodilo s „Ljubit se na kiši“ i „Jedro“ i naravno gostovanjem Tomislava Žalca iz Erotic Biljan & His Heretics na usnoj harmonici, kao što je jako dobro u tandemu s Nikolom Brkljačićem otpjevala i „Isprano i plavo“ s prvog albuma.
Iskreno kazano po prvi put sam u Klub.-u osjetio problem u zvuku, a to je da je sve bilo prilično tiho. Tako je svejedno je li u pitanju bila želja benda ili ton majstora, jer svirali su bendovi, a ritam sekcija je zvučala kao da je negdje daleko u pozadini, a ne na pozornici. Još više je to bilo osjetno tijekom nastupa Ivana Škrabea i njegovog trija. Nedostajalo je decibela u zraku da se stvarno osjeti njegova kantautorska ambijentala u „Osjeti ocean“ i kasnije protestno-ljubavna „Poeziju će pisati svi“, jer iako naizgled introvertni kantautor, Škrabe je itekakav ekstrovert unikatnog pjevačkog stila na domaćem kantautorskom nebu koji dugim tonovima i repeticijama istih u eter pušta itekako ulovljivu mantru, no kad je stišan i vokala utopljenog u naglašeni hal kao da mu je prisilno oduzeto pola snage koju proizvodi na pozornici.
Da je više pažnje bilo obraćeno na taj detalj, mogla je to biti večer s daleko više feedbacka. Upravo je to nedostajalo da sve bude tako jako.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
