Album ‘Praznina’ bi u nekim slučajevima mogao biti proglašen i za EP, obzirom da traje nešto više od 23 minuta, no to je hardcore i to onaj ‘metalizirani’ u kojem nema praznog hoda.
Nije da na hardcore sceni vlada praznina, ali da na njoj ima sve manje podmlatka, a sve više veterana to svakako stoji. Možda ponajviše zbog toga što se na Zapadu dugo nije pojavio netko snažno karakteran u tom žanru… netko poput primjerice Henryja Rollinsa, pa se mlađa generacija okrenula drugoj vrsti glazbenih heroja svoje generacije. No zato oni veterani koji su preostali lože svoje hardcore turbine kao da im je dvadeset, a ne kao da postoje već već dvadeset godina kako je to slučaj sa slovenskim bendom Iamdisease koji je svakako obilježio slovensku scenu, dok je na lokalnom nivou između Nove Gorice i Ajdovščine njihov status gotovo kultni.
Album „Praznina“ bi u nekim slučajevima mogao biti proglašen i za EP, obzirom da traje nešto više od 23 minuta, no to je hardcore i to onaj ‘metalizirani’ u kojem nema praznog hoda. U sedam pjesama otpjevanih na materinjem slovenskom i koje su, malo paradoksalno, prevedena u knjižici na engleski, pjevač Marko Rusjan svojim vokalom ruje po grotlu pakla i u maniri žanra (tradicionalno) otežava razumijevanje tekstova gotovo filozofskog karaktera u kojima se propituje i kritizira (slovensko) društvo i pojedinac, počevši od uvodne „Praznine“ preko „Žival, ne človek“, „Večno vraćanje istega“, posebice u „Kako bi bilo, če bi Slovenija imenal kolonije“, do zaključnih „Prag tolerance“ i „Druga narava“, koja jedina (spasonosno) usporava i nudi prijeko potrebnu širinu glazbene komunikacije nakon šest uzastopnih in-your-face udaraca, no i to je nažalost nedovoljno za ozbiljniji input ovog materijala.
Iamdisease na jedan kontrapunkt udara drugim, jer tekstualni narativ svakako ima poetičnu snagu i u nekom drugom glazbenom stilu gdje se razumljivost onoga što izlazi iz pjevačevih usta očekuje na prvu loptu, dok je u ovom slučaju forma brutalnost ispred svega ipak proždrla sadržaj. Iamdisease je po zvuku još uvijek u 90-im godinama prošlog stoljeća, no aranžmanski cijela stvar ne diše dovoljno, jest da Rusjan majstorski iz sebe izbacuje gnjev, ali kao da mu bend ne otvori dovoljno prostora na način kako to recimo rade njujorški veterani Helmet i Sick Of It All. Kod Iamdisease, tempo nije triolski razlomljen, već se drži šprance ravnjaka u kojoj je previše naglaska dano drop G ili drop C gitarskim štimovima što ipak samo po sebi nije neki domet u žestini, kao što nije bio ni u 90-ima (kad su se heavy metal gitaristi masovno počeli ‘spuštati’, a opet su se najinventivnijima pokazali jedni Soundgarden koji su izmišljali svoje gitarske štimove). Za razliku od tekstualnog dijela, Iamdisease u glazbenom dijelu igra prilično sigurnu žanrovsku igru davno iskušanih špranci, a to jednostavno ne donosi previše uzbuđenja.
Ocjena: 6/10
(Monlee Records, 2014.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
