Damir Urban trijumfirao je u subotu na prvom samostalnom koncertu u maloj dvorani zagrebačkog Doma sportova. Krenulo je kao veliki happening za publiku, no na kraju je bilo po Urbanovom i njegovoj četvorki povremeno proširenima za gostovanje očekivanog Vlade Simičića Vave, neočekivanog Gibonnija u ulozi basista i najavljenog ženskog zbora Mozartine i riječkog dječjeg zbora I.M. Ronjgova.
Za početak svakako treba pohvaliti promotorsku agenciju LAA koja ako se uzme u obzir i rasprodani koncert Pips Chips & Videoclipsa u prosincu prošle godine uspješno vraća doajene domaće rock scene 90-ih u sportske dvorane. U Urbanovom slučaju, vjerojatno je najteže zadaća bila uvjeriti samog Damira koji je njegov kapacitet, utjecaj i značaj i da je naravno u stanju rasprodati malu dvoranu Doma sportova.
Koncert je, na kraju krajeva, bio velika katarza i za njega samoga. Vidio je mlada lica u prvim redovima, propitkivao s pozornice jesmo li svi ‘naši’ i jel’ se znamo ‘od prije’ vjerojatno u borbi s nevjericom da je izašao pred nečiju tuđu publiku u neku drugu dvoranu. Koncert je počeo ‘u glavu’ s provjerenim hitovima za instantno dizanje raspoloženja s „Black Tattoo“, „Ruke“ da bi s „Kundera (Atom)“ i „Samo“ otvoren put i prema plesnom ritmu ostavljajući koncertno predstavljanje recentnog albuma „Mamut“ za središnji dio koncerta. A to je započelo ‘sramežljivo’ pjesmom „Ribe“, nakon koje je „Robot“ opet bio dobitna kombinacija pred opuštajuću „Kasno je za ljubav (Ruske šume).
Raspoloženje se posebno podiglo kad su na pozornicu izašle Mozartine i Gibonni s bas gitarom (koju je skoro nespretno ispustio na pod, da bi se još jednom kasnije pojavio u toj ulozi u pjesmi „Mjesto za mene“) kako bi izveli „Glas jeka“, a sve je kulminiralo s „Priđi mi bliže“ dok je Urban u pauzi tog zahtjevnog produkcijskog zahvata (obzirom da je išao i direktni radijski prijenos koncerta) vješto improvizirao naglašavajući kako se sve događa gotovo ad hoc i kako nije bilo previše vremena za zajedničko uvježbavanje i sinkronizaciju golemog ljudstva. No sve je teklo bez zastoja, kao što su i pjesme dobile željeni zamah.
Taj uvjetno rečeno camp fire akustično-zborni dio koncerta dobio je novi polet kad je na pozornicu izašao Vava i zasvirao uvod u „Budi moja voda“ da bi uistinu prvi pravi vrhunac nastupa bila izvedba druge Lauferove pjesme u nizu „Svijet za nas“. Taj rokerski otkivak jače je nosio publiku i od „Male trube“ koja je već tradicionalni Urbanov koncertni adut za euforiju i koja je odsvirana na kraju službenog dijela (iako su i finale bile moćne s nizom „Nebo“, „Sutra ćemo pričati“, „Odlučio sam da te volim“ i „Mjesto za mene“).
Bis je pak bio dodatno masivno poglavlje – mamutsko u pravom smislu te riječi. Njegovo otvara pripalo je izvrsnoj „Mjesečev rog“ s drugog albuma Laufera „Pustinje“, Vava je opet neumorno gazio wah-wah pedalu dok je dvorana pjevala refren. „Dva metra (Balada o vojniku)“ donijela je još jedno novo poglavlje s „Mamuta“, ujedno najavljena kao pjesma koja je do sada možda svega jednom izvedena uživo. Kad je došao red na pjesmu „Astronaut“ činilo se da je to ujedno i finale finala koncerta, no Urban & 4 nisu odavali želju za odlaskom s pozornice nakon toga. Sam kraj pripadao je ‘mračnoj strani’. „Aroma Satanica“ kao da je ocrtavala ova izrazito tmurna vremena u kojima razne krize produbljuju jedna drugu budeći osjećaj beznađa. Urban kao poeta nije nimalo imun na sve što se događa oko njega i dok je veliki dio koncerta bio ponajviše u ulozi showmana koji je želio poslati pozitivnu energiju s pozornice i dijeliti svojevrsni ‘nostalgija trip’ s ljudima, kraj koncerta bio je rezerviran za mamutsku verziju „Aroma Satanice“. Uvod je Urban kreirao beatbox tehnikom da bi se bend postepeno uključio u tu zvučnu oluju koja je kulminirala u sveopćoj kakofoniji dok je na loopu odjekivao stih: „Sada je tako sve dok ne bude drugačije“ zaključujući tako trosatni koncert Urbana & 4.
Kao gošće su prije nastupa glavnih zvijezda nastupile kantautorice Lovely Quinces (Dunja Ercegović) i Milica Šerbedžija. Milica je pored publike debitirala i pred očima svog daleko poznatijeg oca Rade, dok je Lovely Quinces i ovu priliku iskoristila da izvede nekoliko novih pjesmama sa svojeg skorašnjeg debi albuma. Iako je dvorana bila skoro sasvim popunjena dok je Lovely Quinces nastupala, atmosferu su kvarila polu-upaljena svjetla u dvorani, što je išlo kontra koncertne atmosfere, kao što se i veliki prigovor može uputiti toncu za miks pultom kad je u veliki glasno-tihi nesrazmjer stavio Dunjin vokal i njenu akustičnu gitaru koja se doslovce jedva čula obojena u nekakav resko-metalni zvuk iz kojeg nije izlazila topla drvena akustika tog instrumenta. Glazbenicama je također trebalo biti omogućeno da poput Urbana & 4 te večeri ostave dušu na pozornici. Upravo je to bila večer za tako nešto.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
