Početkom godine hrvatski je saksofonist, duhač i skladatelj Miro Kadoić objavio novi album ‘Human Link’ u nakladi Aquarius Recordsa, koncertno predstavljen 29. siječnja u simpatično nepretencioznom socrealističkom ugođaju Centra za kulturu Novi Zagreb, mjesta na kojem je i snimljen u Kadoićevoj produkciji.
Devet svojih instrumentalnih skladbi Kadoić izvodi s trombonistom Matjažom Mikuletičem, pijanistima Blažom Jurjevčičem i Markom Črnčecom, kontrabasistom Nikolom Matošićem, bubnjarom Matthiasom Daneckom i gitaristom Ivanom Kapecom te vokalisticom Gogom Kovačić. S Kadoićem smo tim povodima kratko porazgovarali o ideji ljudske poveznice, konsonacama karaktera, o svijetloj i o onoj drugoj strani, jazzu jučer i danas, o povratku ideji…
Zašto ste album naslovili „Human Link“?
Miro Kadoić: „Human Link“ ili ljudska poveznica je ideja da ljudska rasa povezuje dva svijeta – svijet čisto fizičkog kozmosa i duhovni, spiritualni svijet ideja. Ljudi su aktivnostima kao što su umjetnost, znanost i ostalo, poveznica između dva svijeta. Nikad u prvom sasvim, ni u drugom do kraja. I to je ideja koja se provlači kroz veći dio albuma, pogotovo kroz kompozicije „Dark Matter“, „Dark Energy“ i „Intermediate Space“, spoju između znanosti i duhovnosti u nekom smislu. Možda govore o znanosti 22. st. koja će se u jednoj točki spojiti s umjetnošću i s duhovnim disciplinama ili propitivanjima, kako god hoćete. Osobno vjerujem da hoće i u tom smislu smatram da je gotovo nemoguće razdvojiti ta pitanja od glazbe ili onoga čime se ja bavim.
Tu je i veza s nazivima kompozicija koje ponekad dobiju radni naslov. Recimo, radni naslov kompozicije „Midnight Caravan“ bio je „Wrecking Ball“ ili kugla za rušenje zgrada. Kako je skladba nastajala, tako se i mijenjala i na kraju me njezin ‘groove’ podsjetio na sliku ponoćnog karavana.
Na ovitku su zabilježeni stihovi budističkog učitelja Hsu Yuna – upućuje li ona na koncept albuma?
Miro Kadoić: Pjesma Hsu Yuna slika je nečega što me zanima već dugi niz godina. Bavim se budizmom, meditacijom, jogom i istraživanjima na tom tragu, koja ne mogu odvojiti od svoje glazbe.
Kako birate suradnike?
Miro Kadoić: Pri odabiru suradnika mi je osim zajedničkih glazbenih interesa važna i konsonanca karaktera. To su ljudi s kojima možete provesti sedam dana na turneji, a da sve teče glatko. I s kojima možete snimiti ploču, donijeti im svoj materijal i biti sigurni da oni neće samo odraditi svoj dio, nego da će pokušati pridonijeti realizaciji projekta.
Kojim se poznatim i nepoznatim područjima krećete na „Human Linku“?
Miro Kadoić: U glazbi me ne zanimaju efekti. Danas je glazba u zanatskom smislu možda puno jača nego što je bila u klasičnom razdoblju improvizirane glazbe ili jazza. Na pitanje o razlici između današnjeg i nekadašnjeg vremena, poznati saksofonist Gary Bartz odgovorio je da danas mladi ljudi prvo nauče sve o glazbi, a onda idu tražiti svoj stil, dok su oni nekad prvo tražili svoj stil, a potom učili glazbu. Jedna i druga strana ima, naravno, svoj plus i minus, no mislim da je danas strana zanatskog umijeća – koja jest važna i u svakom smislu vrijedna poštovanja – donekle prenaglašena, a da je sama ideja možda stavljena u drugi plan. Zašto je tome tako? Možda je jedan razlog u tome što je jazz kompleksniji nego ikad prije. I harmonija, i ritam, i orkestracija, sve se to razvilo, uzelo elemente od drugih stilova, možda etno glazbe, možda klasike, možda pop glazbe, rocka… Dakle, bez zanatske opremljenosti danas jednostavno ne možete ući u to. I onda se dogodi da zanatska spremnost vjerojatno prevlada ispred neke ideje. Dogodi se da imate bendove koji njeguju stil, recimo kompliciranih harmonijskih ili ritmičkih obrazaca koji postanu sami sebi svrha. Nedostaje pravog ‘groovea’ ili prave ideje.
U tom smislu, „Human Link“ je povratak ili moj pokušaj povratka ideji. Mislim da je prikazati samo jednu stranu umjetnika – posrijedi je ta svijetla strana, bez njegovih grešaka, pitanja, možda i predrasuda, krivih razmišljanja – pogrešno. Mislim da je i to dio osobnosti koji treba prihvatiti, da je to dio one humane strane. Danas se govori samo o jednoj strani – svi smo mladi, lijepi, zdravi, pametni, tolerantni… Sve ono drugo, suprotno, potiskuje se u drugi plan, i skriva se pod tepih. Kompozicije kao što su „Dark Matter“, „Intermediate Space“ i „Dark Energy“ govore o toj drugoj strani. „Intermediate Space“ ili „Intermediate State“ govori o stanju niti postojanja, niti nepostojanja.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
