Hrvatska diskografska nagrada deset godina kaska za scenom koju se uzaludno trudi promovirati.
Uvijek i iznova, nakon svake prethodne i za svaku narednu porinovsku godinu, po stoti put: Porin pod hitno treba selektirati, probrati i dobrano suziti glasačko tijelo. Pa barem je to jednostavno; uzmeš popis i prekrižiš sve one koji više nisu vezani uz glazbeni biznis, sve one koji su umrli, odselili iz države, koji su na samom operativnom rubu scene, nekompetentne, anonimne i slučajno zalutale. Tada se možda i ne bi dogodilo da Psihomodo pop u 2015. godini postane rock bend broj jedan s albumom koji je na korak do uvrede za intelekt.
Ali ne. Glasuje tko hoće, na stotine njih. Iz samo tog razloga – zbog zaokruživanja izvođača napamet bez da se preslušala barem polovica nominiranih albuma – svake godine kad Oliver, Gibonni ili Massimo objave ploču, pokupe sve Porine po defaultu, kakvo god da pretenciozno i egotripaško „čudo“ snimili. Teza je to koju na ovom portalu provlačimo godinama, i na koju su ukazivali i neki od osnivača nagrade, no napretka očito nema.
Psihomodo je, ni kriv ni dužan, u ovom teatru apsurda dobio Porina za najbolji rock album te za najbolji album. No Porin, izuzev ove iznimke, ne kaska više eonima za realnim vremenom, u zaostatku je sa scenom samo desetak godina. Vatra, Pavel, Detour, Gatuzo i Gretta, ovogodišnje glavne zvijezde dodjele u Splitu, događali su se prije deset i više godina, u vrijeme kad su porinovski glasači uredno i nezainteresirano birali razne olivere i gibonnije. Imena poput The Lesser Men, Seven That Spells, Pridjevi, Denis Katanec ili Irena Žilić, izvođači koji čine kičmu trenutačne alternativne, rock i pop scene u Hrvatskoj, nisu ni blizu porinovskog radara. Nije to niti Nina Romić, čiji će lanjski album „Stablo“ na Porinu biti slavljen poput jučer Josipinog „Dnevnika jedne ljubavi“, otprilike 2055. godine.
Najveća se, pak, blamaža dogodila pri izboru za najboljeg novog izvođača; pored M.O.R.T.-a i Jonathana, apsolutnih debitantskih junaka 2014. godine, Porina je dobila skupina Bang Bang, osrednja srednjostrujaška pop/rock grupa, čiji je singl „Nešto me pogodilo“ pomalo i neugodan za slušati. To nam naša borba nije dala, to su nam dali prekobrojni porinovski glasači. A da se čuda ipak događaju, dokazao je izbor Sare Renar za najbolju žensku vokalnu izvedbu, koja je nagradu pokupila pred nosom standarnim „ziherašicama“ na Porinu, Ivani Kindl i Nini Badrić.
Izvedba u splitskoj Areni standardno aljkava; scenarij očajan, tragovi humora jadni, a voditelji, barem oni koji se ne zovu Mario Petreković, uglavnom pogubljeni. Nagrada za alternativni album i dalje se dodjeljuje izvan TV prijenosa, najavljivači muku muče s izgovaranjem bendova za koje, dakako, nikad nisu čuli, a dokazi neukusa nalazili su se na svakom stolu u VIP sektoru nasred Arene, na kojima su uzvanicima na hrpi bile naslagane limenke piva i sokovi u plastičnim bocama.
Do relevantnosti, važnosti i glamura još je dug put. Jučerašnji Porin bio je mediokritetska zabava potpuno lišena osjećaja za realnost i bez ikakvog stvarnog doticaja sa scenom. Još jedan pucanj u prazno. Bang bang!
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
