U intervjuima povodom izlaska ‘Birdmana’ Alejandro Inarritu je optužio superherojske filmove za promociju fašističkog i militarističkog duha. Istina, vizija nepokolebljivog heroja koji se nasiljem obračunava s drugačijim jest srce američkog Marvel i DC herojstva. Ipak, podjela svijeta na heroje i zlikovce ne mora biti fašistička niti militaristička. Štoviše!
Prošlogodišnji blockbuster “Kapetan Amerika: Ratnik Zime” dao nam je superheroja koji se bori protiv fašističke i militarističke mašinerije čak i kada je ta mašinerija “njegova” (američka) vlastita. Radi se o filmu iz MCU (Marvel Cinematic Universe) radionice koja je jedina do sada uspjela stvoriti uistinu dišući i prostrani svijet junaka u kojemu herojstvo dolazi iz različitih, ponekad i suspektnih izvora poput sujete (“Iron Man”), dužnosti (“Thor”) ili samoće (“Guardians of the Galaxy”). U takvom dinamičnom okružju vrlina Kapetana Amerike nije fašistička prinuda već naprotiv: glas empatije i autentične slobodarske ideje.
Nova MCU tv serija (prva za Netflix!) prekaljenih Drewa Goddarda (“Buffy”, “Ange”l, “Alias”, “Lost”) i Stephena DeKnighta (“Spartak”) daje nam opet drugačiju vrstu heroja. Odvjetnik, akrobat i katolik Daredevil najbolji je Marvelov strip još od kada mu je Frank Miller (inače privatno a i javno fašist i militarist) u osamdesetima dodijelio ulogu heroja njujorškog podzemlja. Naime, Daredevil je slijepac pojačanih ostalih osjetila što je dalo priliku mizantropu Milleru da u detalj opiše utrobu velegrada, njene zaglušujuće vriskove i neisperiv vonj. Heroj koji sve proživljava stostruko intenzivnije pokazao se blagoslovom i za mnoge druge autore, poglavito Briana Michaela Bendisa i Marka Waida, koji su nam dali najboljeg Daredevila (Bendis slomljenog, Waid prpošnog).
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=XC7GPdBV9WQ[/youtube]
Najboljeg bar do sad. Charlie Cox kao naslovni junak ne podsjeća ni u jednom trenutku na šarmantne ali ograničene tv kolege Amella (“Arrow”) ili Gustina (“Flash”) već direktno konkurira najboljim filmskim kastinzima. Virtuozno pogađa ravnotežu ranjivosti i premoći kakvom lik koji osjeća sve mora zračiti. Serija nas upozorava da je Daredevil ambivalentan junak: licemjeran, agresivan i osvetoljubiv. Kao dobar katolik, prepoznaje vraga u sebi i nosi ga za barjak.
Čisti fašist ovdje je ipak negativac: neokrunjeni vladar New Yorka Wilson Fisk. Vicent D’Onofrio daje Fisku glas potpunog outsidera, barokno kićeni govor nekoga tko se nije otvorio drugoj osobi od dvanaeste godine (što je i sugerirano u seriji). Kralj kao luda osvježavajuć je pristup. Mnoge serije antiherojstva vole svoje protagoniste i antagoniste učiniti što atraktivnijima. Ovdje je “vrag” pokazan kao oronuli bijednik, bolest a ne zavodljivi “igrač” ili snaga.
Innarrituova dijagnoza drži vodu ako smatrate da nema velikih granica oko kojih nam mitovi mogu pomoći razlučiti herojstvo od zvjerstva. MCU proizvodi aktualiziraju jednu takvu granicu (monopol, dominaciju, perverziju moći) i nude nam modele herojstva (intuitivno dobroćudni, skromni ali proaktivni demokrat Kapetan Amerika) i zvjerstva (potpuno otuđeni, infantilni megaloman Wilson Fisk). Hollywoodska produkcija je uvijek htjela ovu zadaću ali nisam uvjeren da ju je ikada obavljala odgovornije.
Ukratko, “Daredevil” je produkcijski skok za TV superheroje koji sve dosadašnje pokušaje već čini anakronima. Prostora za napredak ima, ali uz ovako vitalan MCU nema sumnje da će biti popunjen.
Ocjena: 8/10
(Marvel Cinematic Universe, ABC Studios, DeKnight Productions, Goddard Textiles, Netflix, 2015.)