Vintage Industrial Bar je bio pun k’o šipak, po zraku su letjeli ljudi i pivo, pod vlažan i ljepljiv dok su iz zvučnika brutalno čekićali ritam, rifovi i spaljene glasnice… Kako je drukčije i moglo biti kad su njujorški hardcore veterani Sick Of It All bili u subotu u gradu?
Za početak, predgrupe; domaći Stronghold otpuhao je službenu američku predgrupu Angel Du$t. Više od toga ne treba reći.
Kao drugo, šteta je što su se u istoj večeri pogodili nastupi Gang Of Four u Tvornici i Sick Of It All u Vintage Industrial Baru, ali, kako sam kratko s jednim poznatim poznavateljem koncertnih okolnosti sinoć prokomentirao stvari, činjenica je da Zagreb ima najživlju urbanu klupsku scenu i da se klubovi natječu s programom i dobro je dokle god je tako jer kad-tad će doći na red rasklapanje one ‘urbane legende’ kako ovdje vladaju narodnjaci i folkoteke, jer statistika je jedno, a ispredanje priča koje služe za nepotrebno uzburkavanje javnosti nešto sasvim drugo. I naravno još kad se spomenutim događajima pridoda i trodnevno ‘kampiranje’ Pips Chips & Videoclipsa u Saxu možda su stvari još jasnije, one statističke o tome koja scena ovdje koncertno vlada.
Sick Of It All su već po izlasku dočekani kao heroji. Braća Pete i Lou Koller uživaju ugled kao da su braća cijeloj svjetskoj hardcore familiji, računajući i ovu zagrebačku. S „Good Lookin’ Out“, „Uprising Nation“ i „Sound The Alarm“ otvoren je nastup u Vintageu i iako je bilo očito kako ni šibica više nije mogla stati u koncertni prostor, a kamo li da se tu napravi i neki slam dance pitt u prvim redovima, svako malo je po neki par nogu izvirivao u zrak u tom ‘ljudskom jezeru’.
Što se tiče Sick Of It All, naglasak je bio na početke karijere i posljednje albume, dok su neki albumi središnjeg dijela karijere bili u potpunosti preskočeni. Čak su četiri pjesme s debija „Blood, Sweat and No Tears“ izvedene („Injustice System“, My Life“, „Friends Like You“ i „World Full Of Hate“), a već je drugi „Just Look Around“ bio prezentiran samo naslovnom pjesmom, kao što je zanimljivo da je skoro pola koncertnog repertoara pripalo prošlogodišnjem „Last Act Of Defiance“, zatim „Based On A True Story“ (2010.) i posebice „Death To Tyrants“ iz 2006. koji ujedno stoji kao i najkvalitetnije poglavlje karijere benda u novom mileniju.
Publika je s jednakim žarom prihvaćala sve, a prvorazredna hardcore večer okončana je s „Built To Last“ i „Us vs. Them“ što je u neku ruku i priča o Sick Of It All – traju gotovo 30 godina i i dalje znaju na kojoj su strani, oni jesu profesionalci, ali se nikad nisu prodali.