Kandžija i Gole žene siguran su adut za izvrsno provedenu koncertu večer. Nema labavo. Vintage Industrial Bar je u srijedu to iskusio po prvi put.
Stjepko Galović aka Kandžija, njegov side kick Toxara i prateći bend Gole žene sigurno spadaju među najbolja koncertna iskustva koja vame se mogu dogoditi u ovom trenutku na domaćoj sceni. Dokaz tome bio je nastup u srijedu u punom Vintage Industrial Baru. Nizale su se inteligentne rime protkane finim cinizmom koje nepogrešivo ismijavaju i kritiziraju domaći mentalitet dok je glazba nepogrešivo u stopu pratila cijelu tu nit stilski se prilagođavajući u najširem mogućem spektru, drum&bass je susretao lakoglazbene note, funk i R&B su se rastezali do Rage Against The Machine.
„Ja ću s vama pričati kao što pričam s frendom licem u lice“, bio je samo jedan od niza Kandžijinih spontanih izjava kojom je brisao granice između pozornice i publike, radeći od cijelog nastupa veliki tulum pun prisnosti. U toj prisnosti je predstavio i nove pjesme, prekrajajući ih na licu mjesta u stalnoj komunikaciji s pratećim bendom Gole žene, čime je pokazivao svoje istančano čulo za bitne momente kroz koje je gradio ozračja što je publika itekako osjećala.
‘Prerezao’ bi tako ad hoc sviranje benda i a capella odrepao strofe za koje je odmah htio da ih publika razgovjetno čuje i shvati, zatim kad je s gostujućom Ivanom Rushaidat, koja je pjevala visoke dionice Alicije Keys u dobro poznatoj prearanžiranoj Jay-Z-ijevoj „Empire State Of Mind“ u njegovu „Donji Miholjac“ također vidio da se vrhunac koncerta kotrlja, prolongirao grupnu ekstazu ostavljajući samo Ivanu da još jednom potegne refren i isporuči dvostruku dozu finalne katarze.
Opušten i ufuran u cijelu priču bio je i gostujući beatboxer Medo u solo točki prije izvođenja novog singla „Crkva“. Medo je odmah sišao s pozornice među publiku uz izliku da tu bolje čuje, a time i bolje prenosi okupljenima svoju uistnu majstorsku vibru vokala sljubljenog uz mikrofon.
Ono što je važno napomenuti, uz taj koncert koji se treba ovjenčati superlativima, jest kvaliteta novog materijala kojeg će Kandžija, Toxara i Gole žene uskoro objaviti. U njemu se osjeća taj kreativni vrhunac suradnje ovog repera s bendom za kojeg stvarno može bez imalo ustezanja reći da je jedan od najboljih pratećih bendova na sceni, jer pored toga što su svi skupa ‘kliknuli’ na svim nivoima još su i hiperproduktivni. Muze su im doslovce ‘sjele za vrat’, otišli su korak dalje i već je na koncertu u Vintage Industrial Baru bilo jasno da je posljednji (prvi zajednički) album „Folder s Golim ženama“ doslovce tek bio ugrijavanje, a on je spadao u sam vrh prošlogodišnje domaće (ne samo hip hop) produkcije.
Nameće se pitanje; je li Kandžija na putu postati ono što je u prošlom desetljeću ovdje bio Edo Maajka? Ako s Golim ženama nastavi ovim tempom, onda je odgovor prilično sigurno: da. On je opako inteligentan i uz sve zabavan lik koji osvježavajuće širi poimanje hip hopa, kao što ne upada u zamke imperativa scene sa Zapada. Zna on jako dobro da je Snoop Dog crni Željko Bebek i da tim putem ne želi ići.